Volonterka Anastasija: Što više dajemo, više ćemo imati i biti bolji ljudi

"Uglavnom volim da pomažem drugima, ali ne volim da neko meni pomaže, lakše je meni da pomažem drugima i uvijek ću izlaziti u susret svakome i pomoći", ispričala je.

Anastasija je volonter već deset godina, i za svoja zalaganja i pomoć drugima dobila je niz priznanja domaćih i stranih organizacija, a ove godine Ministarstvo porodice omladine i sporta Republike Srpske povodom Međunarodnog dana volontera dodjelilo joj je medalju i novčanu nagradu na svečanosti održanoj u Banjoj Luci.

"Meni veoma znači priznanje Ministarstva porodice, omladine i sporta, dobila sam ga zbog najviše volonterskih sati odrađenih u 2018. godni. Pored toga, imam i dosta odrađenih akcija, sem Udruženja građana 'Srce na dlanu', volontiram i u udruženjima 'Croa' i 'Info haus'", rekla je ona i dodala da je pomagala drugim udruženjima Banja Luci i Foči gdje na Medicinskom fakultetu pohađa smjer Razvojni poremećaji Odsjeka za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.

Najnovija medalja drugo je značajno priznanje koje je dobila u ovoj godini, obzirom da su joj ranije UNICEF i Delegacija Evropske unije u BiH dodijelili priznanje "Šampionka inkluzije". Ovo priznanje, između ostalog, zaradila je time što je napravila nekoliko cjenovnika i menija i poklonila ih pekari i kafićima u Foči.

"To priznanje mi je mnogo značilo jer uglavnom su svi protiv inkluzije i ljudi koje poznajem skeptični su na inkluziju", kaže Anastasija Ćorović.

Odrasla je u naselju u blizini banjalučkog Centra za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju sluha i govora i igrala se i družila sa djecom koja su se školovala u Centru. Sa 15 godina počela je da volontira u organizaciji "OK" i "Zdravo da ste".

"Sa njima, kako sam se igrala i družila, odlučila sam da volonitram, tako sam i upisala Medicinski fakultet", ispričala je ona.

Na pitanje koliko je osobama sa poteškoćama u razvoju potrebna pomoć volontera, odgovorila je da je potrebna u velikoj mjeri, jer na primjer svaka sportska manifestacija treba volontere kako bi uspjela.

"Volontera ima dosta, ali ne dovoljno, trebalo bi još volontera i trebalo bi drugi volonteri da se uključuju, a ne stalno isti da se pojavljuju na svim manifestacijama", istakla je ona.

Objasnila je da obično mladi počinju da volontiraju sa 15 godina, a najčešće prestaju kada postanu punoljetni.

"Jednostavno, volim da pomažem drugim ljudima, osjećam se zadovoljno u tom poslu. Nadam se da ću raditi i projekte, i ove godine sam radila projekte, odnosno nije bilo samo volontiranje", kaže ona.

Za udruženje "Srce na dlanu" kaže da pomaže uglavnom socijalno ugroženim porodicama, kao i porodicama koje imaju djecu sa poteškoćama u razvoju.

"Pomažemo svima kojima je pomoć potrebna, ali ukoliko procijenimo da je pomoć potrebna", istakla je ona.

Najčešće je pomoć potrebna višečlanim porodicama, a osim u slučajevima kada je nekome potreban novac za operaciju, ovo udruženje poklanja hranu i higijenske potrepštine, osnovne stvari za život. U proteklim godinama teško su joj padale situacije u kojima žive oni kojima je pomoć potrebna, a nikada neće zaboraviti porodicu koja je živjela u Bihaću u jako teškim uslovima u kojoj se roditelji bore za preživljavanje 11 djece, među kojima i teško bolesnog sina koji ima mišićnu distrofiju.

"Veoma je teško procijeniti da li neko zolupotrebljava pomoć ili ne, zato smo odlučili da prvo vidimo porodicu, popričamo s njima i potom odlučimo kome ćemo pomoći, kome ne, ali uglavnom pomognemo koliko možemo svima", kaže Anastasija Ćorović.

Ponosna je na sve koji pomažu u radu udruženja "Srce na dlanu".

"Najveći donatori Udruženja jesu građani i građanke BiH, da njih nema, ne bismo ni postojali", naglasila je ona.

Anastasija Ćorović mnogo više voli da radi nego da priča o sebi i onome što je uradila, jer to smatra hvalisanjem.

"Kada volontirate, znate šta znači kad neko nema i koliko je malo potrebno i novca i vremena da bi bili sretni u životu. Ljudi uglavnom zaborave šta je sreća i onda ih sve nervira. S volontiranjem to nekako prebrodite", dodala je ona.