Prof. dr. Amir Pašić – Mimar Sinan našeg vremena

Prof. dr. Amir Pašić, stručnjak svjetskog glasa, jedan od nekoliko vodećih stručnjaka iz oblasti obnove autohtone stambene arhitekture u svijetu, preminuo je jučer u rodnom Mostaru.

Piše: Faruk Vele

Ima neke, kako se to kaže, kosmičke pravde u tome da je ovaj istinski građanin svijeta, velikan našeg vremena svoj životni krug zatvorio tamo odakle je i počeo – u gradu na Neretvi. Gradu kojem je toliko dao.

Trending

Reakcija na divljački napad Lalatovića: 'Pružit ćemo svu pravnu i drugu podršku Feđi Dudiću'

Mostarska raja

Naime, Amir Pašić ostat će zabilježen u historiji kao jedan od ključnih ljudi obnove stare jezgre Mostara i Starog mosta, simbola njegovog grada.

Novinari, poput autora ovih redaka, koji su imali priliku pratiti završetak obnove i otvaranja Starog mosta 2004., oduševljavali su se vizijama, odlučnošću, znanju, ali i ljubavlju ovog dobrog čovjeka prema arhitekturi, njegovom Mostaru, Bosni i Hercegovini, ali i svijetu.

Istovremeno, bio je blizak, dostupan, "naš Amir", u čijim nastupima nikada nije bilo intelektualne prepotentnosti, samodopadnosti, profesorske namćorosti…

Njegova intelektualna dominacija se ogledala u svemu što je govorio i radio, a istovremeno je bio "mostarska raja".

Još ratne 1993. godine, kada je projektilima HVO-a, iz bezočne mržnje, srušen stoljetni luk nad Neretvom, jedan od najznačajnijih spomenika osmanske kulture, prof. dr. Amir Pašić, tada predavač na Univerzitetu Columbia u Americi i na univerzitetima u Turskoj, nije gubio vrijeme. Počeo je suvereno da kuje planove o obnovi Starog mosta.

Te godine, dok je rat u Mostaru trajao, on je izradio plan obnovljenog Mostara. Ne samo to, on je izradio pozivnice za otvorenje obnovljenog Starog mosta 2004. godine, koje će se zaista i dogodila - desetak godina kasnije!

Na više od 30 izložbi fotografija Mostara širom Amerike i Turske on je govorio o planu obnove grada koji je tada bio poprište strašnog sukoba. Da, prema toj Pašićevoj viziji biser Hercegovine je i obnovljen 2004. godine.

Ostat će zabilježeno da je te ratne godine uručio pozivnicu čak i Hillary Clinton, supruzi američkog predsjednika Billa Clintona, pozivajući je da deset godina kasnije dođe - na proslavu obnovljenog Mostara! Hillary nije došla, ali jesu uglednici iz cijelog svijeta. Sjećam se profesora Pašića dok sa princom Charlesom prelazi obnovljeni Stari most, ispisujući njegovu i veliku pobjedu svih Mostaraca.

Upisao Mostar na listu UNESCO-a

Pobijedili su. Civilizacija je pobijedila nad barbarizmom rušenja. Prof. Pašić je znao važnost tog podviga.

Ne samo da je svoju superiornu viziju iznio do kraja - iako su ga mnogi smatrali utopistom – profesor Pašić je upisao Mostar na listu spomeničke baštine svijeta 2005. godine! Učinjeno je to upravo zahvaljujući nominaciji koju je napravio.

"Ja sam to znao. Imao sam viziju Mostara kao takvog! Te ratne 1993. godine po Evropi i Americi održao sam preko 30 izložbi s fotografijama razrušenog Mostara i s prijedlogom obnove. Ljudi su se ili smijali ili me nisu shvatali ozbiljno. Čak sam tada napravio pozivnice i pozivao bitne ljude da dodu u Mostar na svečanost povodom obnove dvanaest godina kasnije, to jest 2004. godine. Znao sam i vjerovao da će tada situacija dozvoliti obnovu i normalizaciju odnosa. Bio sam u pravu! U principu, te su izložbe, naročito nakon članka u Washington postu, praćene u svijetu puno više nego kod nas. Nisam nikada bio u službi niti jedne stranke, pa sam na neki način bio nepoželjna osoba”, izjavio je 2005. godine Pašić kolegici Valeriji Ćorić u Nezavisnim novinama.

Samrkand i Jerusalem

Profesor Pašić se nije opterećivao malograđanskim manirima. Radio je vrijedno i diljem svijeta.

Zahvaljujući njegovom planu obnove, rekonstriran je čuveni Samarkand, grad odakle je Marko Polo donio špagete! Radio je i na obnovi Jerusalema…

Po njegovim nacrtima obnovljene su brojne džamije porušene tokom agresije na našu zemlju, uključujući i čuvenu Aladžu u Foči. Džamiju koja je sagrađena polovinom 16. stoljeća i predstavljala je jedan od najvrjednijih objekata orijentalne kulture na Balkanu. Ukupno 33 džamije obnovljene su prema nacrtima profesora Pašića!

Autoru ovih redaka, prof. Pašić je uoči otvorenja Aladže kazao:

"Među džamijama koje su sušene u Bosni i Hercegovini, Aladža je vjerovatno bila jedna od najznačajnijih objekata".

Podsjećao je da je "Aladža nastala u tzv. zlatnom dobu osmanske arhitekture".

"To je sredina 16. stoljeća. Nastala je pet godina prije mostarskog Starog mosta, a bila je poznata širom svijeta. Jedina je to bila džamija na Balkanu koja je imala svoju monografiju, a koju je uradio dr. Andrej Andrejević, čuveni historičar umjetnosti iz Beograda. Vjerovatno jedan od razloga što je tako detaljno srušena jeste da je bila tako značajna", govorio nam tada prof. dr. Amir Pašić.

S vjerom da nakon teške prošlosti valja vjerovati u bolju budućnost, i profesor Amir Pašić je Aladžu vidio kao "veliku šansu za povratak".

"Drugačija je obnova džamije u Sarajevu, Mostaru ili Banjoj Luci i Foči. Radi se o nekom psihološkom pitanju. Obnova džamija u Foči znači da tamo postoje ljudi koji taj objekt koriste. Munara je simbol islama. Ona je poziv. Džamija simbolizira to da se ljudi vraćaju na tom području i da se trebaju vraćati. Ljudi malo znaju o tome koja je dekoracija na zidu, ali je džamija za njih garanacija. Obnova Aladže i drugih džamija znači da se ljudi de facto mogu vraćati. To se desilo u Stocu, Banjoj Luci...", kazivao je prof. Pašić.

Neka je rahmet prof. dr. Amiru Pašiću, Mimaru Sinanu našeg doba!