Alisa Čaber: Tišina bjeline prožeta muzikom
Alisa Čaber mlada je sarajevska umjetnica i docentica na Grafičkom fakultetu u Kiseljaku. Diplomirala je i magistrirala na odsjeku grafika na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Pored toga, pohađala je i izbornu nastavu iz oblasti konzervacije i restauracije, a članica je i ULUBiH.
RadioSarajevo: Magistrirala si sa radom
zanimljivog imena – Život bjeline, o
čemu se zapravo radi?
Alisa Čaber: S obzirom da sam, dok sam studirala,
fakultativno išla na restauraciju, počela sam da radim u Nacionalnoj i
univerzitetskoj biblioteci kao restaurator, gdje me privuklo pravljenje papira,
odnosno - nadograđivanje starih artefakta papirom. Zainteresovalo me kako bih
od toga mogla da, sama za sebe, napravim papir. Papir me privlači od samog
početka mog rada. Zbog toga sam se i odlučila za grafiku - zbog same njegove
strukture i raznoraznih mogućnosti koje papir pruža. Počela sam da istražujem u
tom pogledu, da pravim papir i tiskam na svježu pulpu, matrice i onda da radim
sa grafikom. Sama bjelina papira je neograničena, u istraživanju umjetnosti je
i sam taj pojam bjeline nevjerovatan. Morala sam da se ozbiljnije pozabavim
time.
RadioSarajevo: Spomenula si restauraciju, šta si
konkretno radila?
Čaber: Tri godine sam
fakultativno išla na nastavu iz konzervacije i restauracije na akademiji.
Nikada to nisam privela kraju, budući da su okolnosti bile takve da nisam
uspjela završiti. Tu sam se većinom orijentisala na restauraciju papira.
RadioSarajevo: Iza sebe imaš veliki broj izložbi,
je li bilo i nekih nagrada?
Čaber: Mislim da do sada
imam 10 samostalnih izložbi i jako mnogo kolektivnih, ne znam više ni sama
koliko, budući da konstantno učestvujem na njima, gdje mi se ponudi izlaganje
ili ja pošaljem rad na konkurs, itd. Što se nagrada tiče, osvojila sam Veliku
nagradu za grafiku na 13. internacionalnom bijenalnom festivalu crteža i
grafike u Tuzli te nagradu na izložbi Javno i privatno u Širokom Brijegu,
međunarodnoj izložbi u vrtu Dragane Nuić – Vučković i Nikole Vučkovića.
RadioSarajevo: Možeš li izdvojiti neke od
značajnijih izložbi za tebe?
Čaber: U zadnje vrijeme
izlažem sa Amelom Ajanović, tako da bih izdvojila te zajedničke izložbe i
projekte. Naši neki pogledi na umjetnost, barem što se tiče minimalističke
umjetnosti koja se pojavila 50-ih godina prošlog stoljeća, odnosno pogledi na
jednostavnost su nas spojili da izlažemo zajedno. U posljednje vrijeme, otkako
smo magistrirale, izlagale smo u Travniku, Bugojnu, Jajcu, a nedavno i u
Sarajevu. Sada se pripremamo za izložbu
u Bihaću. Osim tih posljednjih izložbi, izdvojila bih svoju izložbu u Osijeku,
koja je interesantna upravo zbog velikog broja publike koja se istinski
razumjela u umjetnost. To se zaista rijetko može doživjeti.
RadioSarajevo:
Često učestvuješ na umjetničkim kolonijama, čemu one služe, šta se obično na
njima dešava i kakve koristi umjetnici imaju od njih?
Čaber: Kolonije su interesantne zbog razmjene raznoraznih iskustava iz
svijeta umjetnosti. Upravo te kolektivne i samostalne izložbe u okviru njih nam
pomažu da se probijemo u svijetu umjetnosti, upoznamo raznorazne ljude iz svih
krajeva svijeta – što pomaže u daljnjem izlaganju i sl. Mislim das am ove
nagrade dobila zahvaljujući učestvovanju na kolonijama. Zaista mogu reći sve
najbolje o tom vidu okupljanja umjetnicka I trudim se da svako ljeto iskoristim
za to. Upravo sam bila na internacionalnoj koloniji u Počitelju, gdje su
učestvovali umjetnici sa prostora čitave bivše Jugoslavije i Turske. To je
nevjerovatno inspirativna kolonija, jer nas je potakla da radimo, da se družimo
i da planiramo naredne kolonije i zajedničke izložbe. Sljedeća kolonija na koju
idem je u Osijeku, Landart festival. Radit će se sa slamom, a tema je Cirkus. Prijavila sam jedan projekat
gdje bih povezala svoj papir sa slamom.
RadioSarajevo: Kojim temama se najviše baviš u
svojim radovima?
Čaber: Sav moj rad
zasniva se na bjelini, apsolutnoj bjelini. Pokušavam da dotaknem tu neku tišinu
koja proizilazi iz bjeline, odnosno pokušavam da ovaj današnji svijet koji je u
konstantnoj buci i životnom „cirkusu“ izolujem i dostignem tišinu u svojim
radovima. Bitno mi je to da li će gledaoci, kada pogledaju moj rad, osjetiti tu
tišinu koju sam ja osjetila dok sam to radila.
RadioSarajevo: Baviš li se još nekim vidom
umjetnosti?
Čaber: Zapravo ne, iako
ne bih mogla da živim bez muzike. Završila sam muzičku školu i sviram klavir.
Tu svoju tišinu u radovima uvijek prožimam sa muzikom.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.