Alexander Langer – pravednik koji se ubio zbog BiH

"Oprostite mi, ali ne mogu više! Bosnu su ubili, odlazi i Alex". Tako se 3. jula 1995. od života oprostio Alexander Langer, europski parlamentarac, novinar, pisac, mirovni aktivista, cijenjeni borac za demokratiju, ali prije svega čovjek i veliki prijatelj BiH.

Piše: Faruk Vele

Navršile su se 23 godine od smrti "pravednika i idealiste" koji je sam sebi "potpisao i presudu i kaznu" zbog nepravdi prema Bosni i Hercegovini, zbog zla koje se tih julskih dana posebno nadvilo nad našom zemljom. A Bosni je taj pripadnik njemačke nacionalne manjine u italijanskoj pokrajini Južni Tirol nesebično posvetio posljednje godine i mjesece života, pa i sam život.

Pravednik izabrao smrt

Oni koji su ga poznavali i tada i danas su znali da više nije mogao gledati patnje jedne zemlje i njezinog nedužnog naroda u samom srcu Europe.

 Ima neke simbolike u činjenici da je tekst kolege Zekerijaha Smajića "Pravednik je izabrao smrt" objavljen u ratnom "Oslobođenju" upravo na dan kada je umirala Srebrenica, 11. jula 1995. godine.  

"U Alexu je, očigledno, nadvladala želja za odlaskom, onda kada je shvatio da je polarizacija između njegovog idealizma i okrutne stvarnosti, postala nesavladiva prepreka za njega kao nepopravljivog evropskog pravednika", kazao je na sahrani u rodnom Bolzanu jedan Langerovih prijatelja i sugrađana.

Kako su tada prenijeli mediji, predsjednik Europskog parlamenta Hlaus Hansch je, između ostalog, zapisao:

"Imao sam priliku i zadovoljstvo poznavati istinskog borca za Ijudska prava, jednakost i demokratiju. U tu borbu, Langer je ulazio s nesvakidašnjom energijom i emocijama, koje su izazivale divljenje među njegovim kolegama. Ali, on je bio i otišao nezadovoljan postojećim stanjem i politikom koju je silno želio inovirati".

 Stizali su tih dana izrazi saučešća iz opkoljenog Sarajeva, razorenog Mostara i uplakane Tuzle. Svi su znali da je Langer davao sve da bi se pomoglo BiH, da bi se saznala istina o njoj.

Jedini je europski parlamentarac koji je tri puta dolazio u ratno Sarajevo. Prvi put u oktobru 1993. godine. Za njegovo ime su "najtananijim nitima vezane brojne inicijative za prestanak stradanja naroda BiH, kao i nastojanja da se postigne pravedan mir", kako je zapisano u telegramu Helsinškog komiteta za ljudska prava.

Langer je u više navrata pokretao inicijativu za odlučniju akciju EU radi pravednog okončanja rata na prostorima bivše Jugoslavije.

A nepunih mjesec prije smrti, na zasjedanju Europskog parlamenta, u drugoj sedmici juna 1995. godine, Langer je bio među onima koji su iz u Strazbura glasno povikali da će "Europa umrijeti u Sarajevu". Poručio da članstvo u Europskoj uniji treba biti svojevrstan motiv za sve zemlje ex—Jugoslavije, te da se i dalje "mora raditi s Hrvatima i Muslimanima i pokazati im da su vrata za složne uvijek otvorena", ali i argument Srbima "da prestanu s ratnom politikom".

Uključio se u akciju Transnacionalne radikalne stranke na prikupljanju potpisa za prijem Bosne i Hercegovine u EU već tada, učestvovao je i u demonstracijama zbog neefikasnosti EU u zaustavljanju bh. tragedije...

U aprilu iste godine Langer i Hoze Maria Mendiluce predložili su da se Deklaracija o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu proglasi zvaničnim dokumentom Europskog parlamenta.

Obrazlažući tada ovaj prijedlog, ovi poslanici Europskog parlamenta posjetili su da se "Europa pokazala podijeljenom i nemoćnom, ali možda i sukrivcem za podjele i etničko čišćenje u BiH". Europski parlament tada podržava i čini svojom Deklaraciju o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu i "staje na stranu građana glavnog grada BiH u odbrani principa demokratije, pravde i suživota".

Nešto prije, u novembru 1994. godine na konverenciji "Može li biti Europe bez multikulture", s koje je poručeno da "Bosna mnogima smeta", Langer  će poručit kako bi "kredibilitet evropskog duha i evropske demokracije danas u velikoj mjeri u rukama demokratskih ljudi u Bosni i Hercegovini".

"Alex je svojom najvećom žrtvom opomenuo ono malo moralnog svijeta da se nad državom Bosnom i Hercegovinom provodi statocid neviđenih razmjera. Radi se o pokušaju ubojstva države, koji još traje,  sa namjerom da se ona iskorijeni, dakle genocid nad državom. Pod napadom su od strane udružene antidržavne koalicije svi elementi na kojima je zasnovana svaka država. Pod napadom je i kultura pamćenja sa ciljem izjednačavanja žrtve i zločinca. Ovaj opasni napad na državu BiH niko namjerno i ne pominje, kao što je zaboravu prepušteno herojsko djelo Alexandra Langera", kaže za Radiosarajevo.ba Emir Ramić, direktor instituta za istraživanje genocida, Kanada (IGC), koji se, među rijetkima, prisetio ovog velikog čovjeka i humaniste.

Alexova žrtva

 Alex, dodaje on, ostaje trajna opomena antibosanskim koalicijama o neuništivosti Bosne i Hercegovine.

"Istovremeno, Alexova žrtva je opomena svijetu da bez slobodne, jedinstvene, nezavisne, suverene države Bosne i Hercegovine nema slobodnog i demokratskog svijeta. Alex zaslužuje mnogo više od prijatelja ideje Bosne i bosanskog duha", naveo je Ramić.

Nakon što je u maju ove godine federalna zastupnica Zana Marjanović tražila da neka ustanova, institucija, trg ili park nazove po slavnoj Angelini Jolie, Zekerijah Smajić, koji se često podsjeća javnost  na Lengera, je upitao:

 "Zašto se niko nikada ovdje nije sjetio plemenitog Alexandera Langera koji se 3. jula 1995. godine ubio zbog zapadne nepravde prema BiH".

Nije li ovo trenutak da svi zajedno odamo počast čovjeku koji je zapadnom svijetu, a posebno Europi, udario snažan šamar po licemjernom obrazu? Učinio je to zbog nas. Vrijeme je da vratimo taj dug.