Akademija likovnih umjetnosti: U službi umjetnosti i života

Prije četrdeset godina u podrumu Pedagoške akademije sa radom je počela Akademija likovnih umjetnosti. Moralo se dobro 'driblati' između centralističkih tendencija tadašnje Jugslavije da bi se realiziralo otvaranje još jedne likovne akademije, pored zagrebačke, ljubljanske i beogradske. Tadašnja bh. politička elita, na čelu sa  Hamdijom Pozdercom pomogla je i podržala nastojanja bh. umjetnika i institucija je rođena. Prva generacija upisana je u školskoj 1973/74, a među osnivačima i tadašnjim predavačima bili su: Mersad Berber, Muhamed Karamehmedović, Boro Aleksić, Nada Pivac, Zdenko Grgić i Alija Kučukalić. 

Povodom jubileja ove institucije, Radiosarjaevo.ba razgovara sa današnjom dekanesom ove institucije Amelom Hadžimejlić-Kečo, te profesorom Salimom Obralićem, voditeljem smjera grafike, koji je na ALU kao asistent Mersadu Berberu došao 1974. nakon završenog postdiplomskog studija u Beogradu.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Šta smatrate za najveći uspjeh Akademije u ovih četrdeset godina?
Obralić: na početku se oko Akademije već bila okupila grupa renomiranih bh. umjetnika – došao je i Dževad Hozo, Milan Kolobarić, tu su bili Grgić, Kučukalić... Prednost naše akademije je što je predavački kadar dolazio iz raznih škola – iz Beograda, Ljubljane, pa su se ugradila najbolja iskustva. Vodile su diskusije kako zasnovati akademiju. Založili smo se da se kroz sistematsko obrazovanje, kako teoretsko, tako i praktično kroz upoznavanje klasične umjetnosti, kroz razvijanje sposobnosti, student školuje i gaji njegova ličnost. Nismo pokušavali od njih odmah stvarati umjetnike, već ih naučiti kako doći do umjetnosti, kako doći do dobre realizacije umjetničkog djela. Taj sistem klasične akademije, no ipak dovoljno otvorene, i do dan-danas je zadržan. Od studenta mnogo zavisi, polazi se od njegovih individualnih sklonosti, no svako će dobiti jedno kvalitetno obrazovanje.

Amela Hadžimejlić-Kečo (Foto: Samir Cacan, Radiosarajevo.ba)

Radiosarajevo.ba: Mnogi studenti prvih generacija nastavljali su rad na Akademiji. Vladala je jedna posebna kreativna energija...
Obralić: Još na Pedagoškoj akademiji okupila se jedna grupa studenata koja je zajedno sa profesorima vršila pritisak na tadašnje političke strukture da se akademija otvori, jer je bilo i određenih otpora. Ta nakupljena želja i naboj posebno su bili vidljivu među prvom generacijom, a skoro svi danas predstavljaju značajne umjetnike – Nusret Pašić, Mustafa Skopljak, Petar Valdeg, Amra Zulfikarpašić... Odlazili su na postdiplomske studije u druge sredine i vraćali se na Akademiju kao asistenti. Taj kontinuitet nastavlja se do danas. 

Radiosarajevo.ba: Danas je ALU koncipirana kroz šest odsjeka. Kakve perspektive ti odsjeci nude? Pratite li studente koji diplomiraju, šta oni mogu da rade i gdje pronalaze svoje umjetničko okruženje?
Hadžimejlić: Naši su studenti ugroženi u ovakvoj sredini zbog toga što žive u društvu koje ne prepoznaje i ne vrednuje profesionalizam i ozbiljan pristup radu. Oni su u podređenom položaju. Nažalost po društvo, trend je da naši studenti odlaze u inostranstvo i tamo ostvaruju karijeru.

Od 1981 Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu djeluje u adaptiranoj zgradi bivše evangelističke crkve, koju je projektirao arhitekta Karlo Paržik.

Naši davno svršeni studenti danas su profesori na nekim od svjetskih akademija – Endi Pošković je naprimjer šef odjela za grafiku na univerzitetu u Michigenu, Danica Dakić predaje na Bauhausu na Univerzitetu u Weimaru, mnogo je još sličnih slučajeva... Važno je istaknuti da strane sredine ocjenjuju naše svršene studente kao kvalitetne, zahvlajujući edukaciji koju su dobili. Moram reći da ALU u Sarajevu nije izgubila na kvaliteti svog edukativnog procesa, bez obzira na loše uslove u kojima radimo i na ovakav odnos društva prema umjetnosti i kulturi.

Studiranje na ovoj Akademiji je među najskupljim studijima, studenti sami moraju da se brinu za boje, papir, materijal... naša akademija ima izuzetno visoke troškove kada je u pitanju sofisticirana oprema, softveri... Sve su to otežavajuće okolnosti i za nas, i za studente. No mi radimo kao da problemi ne postoje.

Radiosarajevo.ba: Splet okolnosti je htio da se ova četrdesetogodišnjica najavi na jedan spektakularan način – otvaranjem mosta koji vašu zgradu povezuje sa Radićevom ulicom. Najzanimljivije od svega je da su most dizajnirali vaši studenti.
Hadžimejlić: Zanimljivo je, takođe, da su se oni prijavili na natječaj neovisno od Akademije. Institucija nije stajala iza toga u smislu da smo ih uputili na konkurs. Ipak, činjenica da su studenti produkt-dizajna dizajnirali most ispred svoje Akademije govori o njihovom pozitivnom odnosu prema instituciji, o prihvaćanju tog identiteta. Drago mi je da je tako ispalo. 

Salim Obralić (Foto: Samir Cacan/Radiosarajevo.ba)

Radiosarajevo.ba: Vaši su studenti inače veoma aktivni kada je javni prostor u pitanju – sjećamo se uspješnih akcija na uklanjanju bilborda. Tu su i protesti protiv zatvaranja kulturnih institucija... Je li taj njihov aktivizam sastavni dio umjetnosti?
Obralić: Apsolutno... to je život. Oni su prepoznali život, svoje okruženje i reaguju na ono što je za njih bitno. Njihov umjetnički rad nije samo sveden na atelje, oni su živi ljudi koji žele živjeti u zdravoj sredini, želji da doprinesu, poboljšaju, i to je njihov kvalitet.

Među bh. velikanima likovne umjetnosti koji nikada nisu predavali na ALU je Safet Zec. On je u Sarajevu završio srednju školu, a studije u Beogradu, gdje se afirmisao u umjetničkom smislu. Pred rat je prešao u Sarajevo i Počitelj.

Radiosarajevo.ba: Rekli smo već da je većina profesorskog kadra na Akademiji potekla upravo sa ove institucije. Ipak, koliko je važno realizirati regionalnu saradnju, i kada je u pitanju razmjena studenata, a i gostovanja predavača. Koliko je uopće, u ovakvim uslovima, moguće to ostvariti?
Hadžimejlić: Upravo način na koji namjeravamo obilježiti četrdeset godina ALU je put ka boljoj saradnji. Pri tome ne mislim samo na akademije iz zemalja bivše Jugoslavije, već i na akademije iz Bosne i Hercegovine – Trebinje, Široki Brijeg i Banja Luka. Mi smo ih sve pozvali u goste, da učestvuju na simpoziju koji je najavljen za 30. oktobar (utorak). Imamo dobru saradnju sa mnogim akademijama iz inostranstva, no, recimo, do sada nismo imali nikakvih kontakata sa akademijama iz naše zemlje i veoma nam je važno da ih ostvarimo. Mi se dobro razumijemo u jezičkom smislu, isto je podneblje, dijelimo isti kulturni prostor, iste nas brige more... Mislim da je ovo jedan dobar početak i možemo svi od te saradnje imati koristi.

Radiosarajevo.ba:  Postoji izvjestan broj  na međunarodnom planu uspješnih konceptualnih umjetnika koji su potekli sa ove Akademije – mislim tu na Šejlu Kamerić, Nebojšu Šerića, Maju Bajević i druge. Da li se ikada razmišljalo u smislu njihovog angažiranja kao gostujućih predavača, koji bi mogli, ako ništa drugo, prenijeti iskustva rada sa inzemnim kustosima i galerijama
Hadžimejlić:  Za konceptualnu umjetnost ne postoji edukacija. Ovo kako mi educiramo naše studente je podloga za kasnije bavljenje raznim vrstama likovnih umjetnosti. A kada je riječ o  kustosima međunarodnog značaja – nas, na žalost, više brinu kustosi na domaćem planu. Brinu nas likovni kritičari i istoričari umjetnosti koji se ne bave svojim poslom, koji nisu u dodiru sa savremenom bosanskohercegovačkom umjetnošću. Mi živimo ovdje i ovdje djelujemo, a izaći vani nije problem, ako ste kvalitetni.

Studenti ALU svoju praksu često obavljaju u depoima Umjetničke galerije BiH gdje se uživo mogu upoznati sa originalnim likovnim djelima koja pripadaju kulturno-historijskoj baštini BiH. Dio prakse obavlja se i u Zemaljskom muzeju.

Radiosarajevo.ba:  Kako, u tom smislu, teče saradnja sa Filozofskim fakultetom i odsjekom za historiju umjetnosti? Da li bi se moglo ići u smijeru stvaranja nekog zajedničkog kurikuluma?
Hadžimejlić:  Odsjek historije umjetnosti na Filozofskom fakultetu djeluje od nedavno, a taj osnovni nukleus je potekao odavde, sa ove Akademije. Tek izlaze prve generacije, vidjet ćemo kako će se to razvijati. Do sada nismo imali konkretniju saradnju, što ne znači da nećemo imati.  

Radiosarajevo.ba: Na sličan način među sobom se organiziraju i studenti. Jako je lijepa njihova inicijativa da dan nakon zvanične proslave četrdesetogodišnjice i najavljenog simpozija, oni organiziraju svoj SOS festival dizajna. Je li to još jedan dokaz njihovog aktivizma, njihovog snažnog identiteta?

Akademija likovnih umjetnosti od svog je osnivanja upisala je oko 2.500 studenata, od kojih je preko 1200 do sada diplomiralo. Postdiplomski studij postoji od 1983. godine i do danas je magistriralo 95 studenata.

Hadžimejlić: Njihov je festival jedna divna inicijativa i naši pedagozi dali su tome punu podršku. U našem letargičnom društvu rijetko se dešavaju inicijative mladih ljudi i zato SOS festival uživa našu punu podršku, a pedagog koji je najveća potpora studentima u ovom projektu je prof. Bojan Hadžihalilović sa Grafičkog dizajna. Festival SOS dat će poseban ton obilježavanju četrdesetogodišnjice ALU, ali se nadam da će se projekat nastaviti i sljedećih godina.   

Radiosarajevo.ba: Nadamo se da će obilježavanje četrdesetogodišnjice proći uspješno. Želimo vam još mnogo lijepih jubileja i zahvaljujemo na razgovoru.

Akademijal likovnih umjetnosti u Sarajevu (Foto: Samir Cacan)