Zatvoreni krug

Instruktor za odgoj i školovanje pasa, Miroslav Krušlin, govori o najčešćim pogreškama pri odgoju psa.

Kada nabavljamo psa volimo idealizirati budući suživot s njim. Zamišljamo kako odlazimo u nove avanture sa dlakavim prijateljem, šetamo dubokom šumom, trčimo po pješčanoj plaži uz zalazak sunca ili jednostavno sjedimo u kafiću ili šetamo gradom privlačeći poglede i izazivajući divljenje prolaznika. Dobrim dijelom zato i nabavljamo psa!

No, ukoliko smo neiskusni, u stvarnosti nam se može dogodi sasvim suprotna situacija. Šetat ćemo se šumom zbog toga što naš pas želi napasti sve pse koji mu prilaze i obraniti nas od svih prolaznika. Trčat ćemo po pješčanoj plaži, ali uz mjesečinu, iz istog razloga, a o šetnji gradom nećemo ni razmišljati dok će nam odlazak u kafić biti moguć jedino ako neko ostane kući sa našim ljubimcem da ne moramo dizati kredit kako bi popravili naš dom kojeg je dlakavi prijatelj adaptirao po svojim željama dok smo mi skoknuli na kaficu. Da ne spominjem da nam odlasci na izlete, godišnji odmor, organiziranje tuluma polako postaju potpuna nepoznanica, a ni "tri put se ne okrenemo" prije no primijetimo da ostajemo bez prijatelja zatvoreni sa svojim nemogućim psom.

Zašto se to meni dogodilo? To si pitanje postavljaju svi vlasnici psa koji je postao nemoguć. Odgovor na njega vrlo je lako naći, ali je najbolje prepustiti stručnoj osobi da postavi dijagnozu i propiše terapiju.

Najčešća greška koja je uzrok ovom problemu je strah od gubitka psa. Dakle, problem ne leži u samom psu i pehu što smo dobili baš njega, kako se to obično prvo posumnja, već u nama i našem odnosu prema psu. Naime, ono što se najčešće dešava jest da nabavimo psa i ne puštamo ga sa povodnika, jer se još nismo dovoljno upoznali i bojimo se da nam ne pobjegne. Pas nakon nekog vremena postaje neistrčan i ima veliki višak energije koju mora negdje potrošiti, a najčešće ju troši na namještaju, zidovima i samom vlasniku.

Šetnje sa vremenom postraju noćna mora. Neistrčano štene sve više vuče na povodniku i vlasnik mora sve brže hodati, a da bi ga zadržao uz sebe treba uzeti dodatne vježbe u teretani. Kada vidi drugog psa može ga zadržati samo atletski građena osoba ili jednostavno vlasnik zakači povodnik za najbližu ogradu. Zato razmaci između šetnji postaju sve duži, a pas ima sve više energije koju sve manje troši. Vrlo brzo se nađemo u potpuno uništenom stanu i pomišljamo na apaurine kako za nas tako i za psa. No, znamo da to nije rješenje. Rješenje je istrčati psa i pružiti mu prliku da istroši svoju energiju na nama i njemu poželjan način.

Ono što će vas možda iznenaditi, ali nam se ne bi dogodila opisana situacija od samog početka kada nabavimo psa, trebamo u njega prvenstveno imati povjerenja. Vjerujte, ukoliko ste iz bilo kojeg priručnika za školovanje pasa pokušali vježbu dođi bez prisile i kažnjavanja vaše štene će vam se rado vratiti. Imajte povjerenja u njega, jer većina pasa koji u prvim iskustvima sa svojim vlasnikom kojega nisu doživjeli prvenstveno kao izvor kazni i zabrana, nego ljubavi, hrane i nježnosti, jednostavno neće pobjeći brzinom svjetlosti ćim ga pusti sa povodnika, nego će mu se jako rado vratiti na poziv.

vauvau.net/radiosarajevo.ba