Tito kao da je znao: Proročanski je predvidio ove događaje

Već na samom početku, Tito kao prioritet definira čvrstu odluku da se svi međunarodni problemi rješavaju mirnim putem i saradnjom. Prema njegovom mišljenju, upravo ljudi čija je dužnost da održavaju mir i sigurnost, najčešće sami narušavaju princip mirne koegzistencije upornim dijeljenjem svijeta na zone utjecaja, piše Newsweek.

Porijeklo tenzija

"Porijeklo tenzija koje danas muče svijet može biti povučeno skroz do vremena Teherana, Jalte i drugih konferencija o određenim međunarodnim problemima kao što je podjela svijeta na sfere utjecaja. Za njih, svijet su činile tri velike sile; sve druge nacije posmatrane su kao protektorati i njihovi napori su ignorirana", piše Tito.

U kritikama velikih sila, Josip Broz nije štedio ni Zapad, ni Sovjetski Savez.

On Zapad optužuje za licemjerje, jer koristi princip nezavisnosti u propagandne svrhe, dok u praksi čini upravo suprotno - narušava pravu nezavisnost manjih i slabijih država. Tito je savršeno svjestan da je Staljinova politika odgovorna za veliko nepovjerenje SAD-a i Europe u vezi planova SSSR-a, ali ne može objasniti zašto to nepovjerenje ne samo da nije prestalo, već je u porastu i nakon Staljinove smrti. 

Titova analiza odnosa Zapada i Istoka, tačnije Washingtona i Moskve, aktualnija je danas nego ikada ranije, prije svega u posmatranju uzroka tenzija i smisla postojanja NATO saveza.

Postavljanje vojnih baza

"Neću otkriti nikakvu tajnu kada kažem da postavljanje vojnih baza u Europi, na Bliskom istoku i u Aziji predstavlja trajnu prijetnju miru jer dovodi do legitimnog nepovjerenja druge strane, u ovom slučaju sovjetskih lidera. Sovjetske vođe gledaju na ovo, s pravom po mom mišljenju, kao na politiku okruživanja, vojnu prijetnju i agresivan pokušaj izolacije Sovjetskog Saveza", pisao je Tito.

Usporedimo li ovo viđenje s saopćenjima Kremlja u posljednjih nekoliko godina, vidjet ćemo da je ključni problem na relaciji  Washingtona i Moskve, suštinski nepromijenjen. Na njega su se samo u međuvremenu pojavili drugi problemi, kao što je pitanje američkog raketnog štita u Europi ili Južnoj Koreji, koji su dodatno zakomplicirali situaciju.

Postojanje NATO pakta, primjećuje Tito, imalo je smisla kada je Savez nastajao - tokom vladavine Josifa Visarionoviča Staljina. Kako su faktori zaslužni za uspostavljanje saveza nestali, ne postoji apsolutno nikakvo opravdanje za njegovo dalje postojanje, a naročito ne za širenje  i razvoj.

S obzirom na Titovo fundamentalno protivljenje "blokovskom sustavu" vanjske politike, sličan stav važi i za Varšavski pakt, premda je njegov "pokretač" bila neophodnost protuteže NATO-u. "Uvjeren sam da će Varšavski pakt nestati čim nestane i NATO", pisao je Tito.