Tajna Titove sahrane: Zašto je njegov kovčeg izvađen iz grobnice u posljednjem trenutku?

Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFR Jugoslavije i Saveza komunista Jugoslavije, preminuo je 4. maja 1980. godine u Ljubljani, nakon 122 dana borbe s bolešću uzrokovanom začepljenjem krvnih arterija u lijevoj nozi.

Problemi s cirkulacijom leijve noge počeli su krajem decembra 1979. godine, a nakon što je Tito odbio hiruršku intervenciju, ljekarski tim je pokušao da normalizuje cirkulaciju primjenom lijekova.

Budući da terapija nije bila uspješna, Tito je 12. januara podvrgnut operaciji arterijskog bajpasa, koja je kasnila zbog njegovog odbijanja hirurškog zahvata i lijeka. Kako se njegovo stanje pogoršalo, 21. januara izvršena je amputacija lijeve noge.

Trending

Povodom nasilja u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji: Oglasilo se Ministarstvo odgoja i obrazovanja KS

Nakon amputacije noge, Titovo zdravstveno stanje se privremeno poboljšalo, ali je ubrzo počelo naglo da se pogoršava zbog smanjenog imuniteta organizma nakon bolesti. Prvo su se javili problemi s bubrezima, a zatim i upala pluća, što je dovelo do toga da se Tito od 26. februara nalazio u vještačkoj komi, priključen na respirator. U vrlo teškom stanju, njegovi vitalni organi su počeli otkazivati, a konačno je 4. maja 1980. godine u 15:05 sati došlo do prestanka rada srca usljed kardiocirkulatorne nestabilnosti, što je rezultiralo njegovom smrću u 88. godini života.

Tito je prije smrti imao zamisao da želi da ga sahrane kao Frenklina Ruzvelta. Predsjednik Tito je već tokom same posjete porodičnom domu Ruzveltovih izrazio neskrivenu zadivljenost jednostavnošću grobnog mjesta jednog od najznačajnijih svjetskih državnika prethodnog vijeka te je u narednim godinama, u više navrata, govorio kako bi i on volio da počiva u središtu svoje cvjetne bašte, i to u sarkofagu izrađenog od bijelog mermera na kome bi se nalazio samo koncizan natpis koji bi sadržavao isključivo njegovo ime, prezime i nadimak, kao i godine rođenja i smrti. I tako je i bilo urađeno.

Cvjetna bašta predsednika Ruzvelta simbolično je "iskopirana" u Beogradu, u objektu nazvanom Kuća cveća, koja obuhvata privatni predsjednički vrt pun raznovrsnog cvijeća i biljaka. Kako bi jugoslovenski doživotni predsjednik, poput svog američkog kolege, mogao počivati pod otvorenim nebom, pažljivo je projektovano da sarkofag sa Titovim posmrtnim ostacima bude postavljen direktno ispod svetionika u Kući cveća, odnosno pod "otvorenim" nebom.

Za svega sedamdeset dva sata, koliko je bilo na raspolaganju, potrebno je bilo izbetonirati površinu od 200 metara kvadratnih u okviru koje bi se nalazila grobnica, prostor za mimohod i tribine za nekoliko stotina visokih gostiju iz cijelog svijeta.

Uprkos izuzetno kratkom vremenskom roku i iscrpljenosti, sve je bilo završeno na vrijeme – u rano jutro 8. maja 1980. godine. Bila je spremna i monumentalna nadgrobna ploča specijalno za tu priliku izrađena od aranđelovačkog venčaca, teška čitavih devet tona.
Kako je inženjer Gavrilović u više navrata kasnije svjedočio "bilo je jasno da se ona mermerna ploča teška devet tona samo pomoću dizalice može postaviti na grob, a tako dugotrajan i neizvjestan čin ne bi bio baš efektan pred svetskim kamerama. Odlučili smo da umjesto prave nadgrobne ploče stavimo masku, također mermernu, ali znatno lakšu".

Prije oko 11h

Ova slika budi nostalgiju: Ovako se nekad družilo i gledao TV

Sanduk sa posmrtnim ostacima Tita, koji je tri dana prije toga zakovan stigao iz Ljubljane u Beograd, izvađen je iz grobnice, obložen bakarnom maskom i ponovo spušten na dno. Da bi Tito počivao što mirnije, preko sanduka je stavljena betonska ploča, pa je tek tada preko nje bila postavljena ona mermerna, teška nevjerovatnih devet tona.

Tako je tek u kasnim večernjim satima, tog 8. maja 1980. godine, u prisustvu svega nekolicine ljudi, konačno bila okončana sahrana predsednika Tita.