Svi volimo svjež zrak: Znate li da je, osim što nam prija, obogaćen i vitaminima?

Znate onaj osjećaj koji imate kada udahnete svježi zrak u prirodi? Možda postoji nešto više od jednostavnog nedostatka zagađenja.

Kada razmišljamo o nutrijentima, mislimo na stvari koje unosimo našom ishranom. Ali pažljiv pogled na naučnu literaturu pokazuje da postoje jaki dokazi da ljudi takođe mogu apsorbovati neke hranljive materije iz vazduha.

U novom perspektivnom članku objavljenom u Advances in Nutrition , ove inhalacijske nutrijente nazivamo "aeronutrijentima" - da bismo ih razlikovali od "gastronutrijenata" koje apsorbiraju crijeva.

Trending

Upozorenje na moguće poplave: Jaki pljuskovi i porast vodostaja prijete ovom dijelu BiH

Predlažemo da disanje dopuni našu ishranu esencijalnim nutrijentima kao što su jod, cink, mangan i neki vitamini. Ova ideja je snažno podržana objavljenim podacima. Pa, zašto niste čuli za ovo do sada?

Udahnemo oko 9.000 litara vazduha dnevno i 438 miliona litara tokom života. Za razliku od jela, disanje nikada ne prestaje. Naša izloženost komponentama zraka, čak i u vrlo malim koncentracijama, vremenom se povećava. Do danas, većina istraživanja o zdravstvenim efektima zraka bila je usmjerena na zagađenje. Fokus je na filtriranju onoga što je loše, a ne onoga što bi moglo biti korisno. Takođe, pošto jedan udah sadrži male količine hranljivih materija, to se nije činilo smislenim. Milenijumima su različite kulture cijenile prirodu i svjež vazduh kao zdrave . Naš koncept aeronutrijenata pokazuje da su ova gledišta poduprta naukom. Kiseonik je, na primjer, tehnički nutrijent – ​​hemijska supstanca "potrebna tijelu za održavanje osnovnih funkcija".

Jednostavno ga ne nazivamo na taj način jer ga udišemo, a ne jedemo.

Kako onda funkcionišu aeronutrijenti?

Aeronutrijenti ulaze u naše tijelo tako što se apsorbiraju kroz mreže sićušnih krvnih žila u nosu, plućima, olfaktornom epitelu (područje gdje se miris otkriva) i orofarinksu (zadnji dio grla). Pluća mogu apsorbirati daleko veće molekule od crijeva – tačnije 260 puta veće. Ovi se molekuli apsorbiraju netaknuti u krvotok i mozak. Droge koje se mogu udahnuti (kao što su kokain, nikotin i anestetici, da spomenemo samo neke) ući će u tijelo za nekoliko sekundi. Oni su efikasni u daleko nižim koncentracijama nego što bi bile potrebne da se konzumiraju na usta.

Za usporedbu, crijeva razlažu tvari na njihove najsitnije dijelove enzimima i kiselinama. Jednom kada uđu u krvotok, jetra ih metabolizira i detoksificira. Crijeva su odlična u preuzimanju škroba, šećera i aminokiselina, ali nisu tako dobra u uzimanja određenih klasa lijekova . Zapravo, naučnici kontinuirano rade na poboljšanju lijekova kako bismo ih mogli efikasno uzimati na usta.

Dokazi postoje decenijama

Mnoge naučne ideje koje su očigledne u retrospektivi bile su nam sve vrijeme ispod nosa. Istraživanja iz 1960-ih godina otkrila su da su radnici u praonici koji su bili izloženi jodu u zraku imali viši nivo joda u krvi i urinu. Nedavno su istraživači u Irskoj proučavali školsku djecu koja žive u blizini obalnih područja bogatih morskim algama, gdje su nivoi gasa joda u atmosferi bili mnogo viši. Ova djeca su imala znatno više joda u urinu i manja je vjerovatnoća da će imati nedostatak joda od one koja žive u priobalnim područjima sa niskim brojem morskih algi ili ruralnim područjima. Nije bilo razlika u jodu u njihovoj ishrani. Ovo sugerira da bi jod u zraku – posebno na mjestima s puno morskih algi – mogao pomoći u dodavanju joda u ishrani. To ga čini aeronutrijentom koji naša tijela mogu apsorbirati kroz disanje.

Mangan i cink mogu ući u mozak kroz neurone koji osjećaju miris u nosu. Mangan je esencijalni nutrijent, ali previše ga može oštetiti mozak . Ovo se vidi kod zavarivača , koji su izloženi visokim nivoima iz vazduha i imaju štetne nivoe nakupljanja mangana. Cilije (strukture nalik vlasi) u olfaktornom i respiratornom sistemu imaju posebne receptore koji se mogu vezati za niz drugih potencijalnih aeronutrijenata. To uključuje hranjive tvari poput holina , vitamina C, kalcija, mangana, magnezija, željeza, pa čak i aminokiselina. Istraživanje objavljeno prije više od 70 godina pokazalo je da vitamin B12 u obliku aerosola može liječiti nedostatak vitamina B12. Ovo je izuzetno važno za ljude koji imaju visoku stopu nedostatka B12 , kao što su vegani, stariji ljudi, oni sa dijabetesom i oni koji prekomjerno konzumiraju alkohol.

Ako prihvatimo aeronutrijente, šta dalje?

Ima još dosta nepoznanica. Prvo, moramo saznati koje komponente zraka su korisne za zdravlje u prirodnim okruženjima kao što su zelene površine, šume, ocean i planine. Do danas, istraživanja su se uglavnom fokusirala na toksine, čestice i alergene poput polena.

Zatim bismo morali da odredimo koje od ovih komponenti se mogu klasifikovati kao aeronutrijenti. S obzirom na to da se vitamin B12 u obliku aerosola već pokazao sigurnim i učinkovitim, daljnja istraživanja bi mogla istražiti da li pretvaranje drugih mikronutrijenata, poput vitamina D, u aerosole može pomoći u borbi protiv široko rasprostranjenih nedostataka nutrijenata. Moramo proučiti ove potencijalne aeronutrijente u kontroliranim eksperimentima kako bismo odredili dozu, sigurnost i doprinos ishrani. Ovo je posebno važno na mjestima gdje je zrak jako filtriran, kao što su avioni, bolnice, podmornice, pa čak i svemirske stanice.

Možda ćemo otkriti da aeronutrijenti pomažu u prevenciji nekih od modernih bolesti urbanizacije. Jednog dana, smjernice o ishrani mogu preporučiti udisanje hranjivih tvari. Ili da provodimo dovoljno vremena dišući u prirodi kako bismo dobili aeronutrijente pored zdrave, uravnotežene prehrane.