Sarajevo: Smiju li se kućni ljubimci voziti u tramvaju, trolejbusu, autobusu...

Radiosarajevo.ba
Sarajevo: Smiju li se kućni ljubimci voziti u tramvaju, trolejbusu, autobusu...

Suočavanje s nemogućnosti uvođenja kućnog ljubimca u gradski prijevoz za mnoge vlasnike frustrirajuće je iskustvo, a unošenje životinja u javna prijevozna sredstva nije podržano ni aktuelnim zakonskim propisima.

Piše Elma Zećo za Radiosarajevo.ba

Gdje smo mi, a gdje je razvijena Evropa pokazat ćemo na primjeru Praga.

Na slici je Martina Šuh, porijeklom iz Sarajeva, koja već godinama živi u češkoj prijestolnici. Sa svojim psićem Odijem normalno se vozi u gradskom prijevozu i kaže nam: 

“Češka je poznata po tome da s psom možete skoro svugdje, tako da vožnja gradskim prijevozom ne budi negativnu pozornost okoline. Imam samo pozitivna iskustva, saputnici se smiješe, poneki pitaju za dozvolu da poglade psa, što moj pas odmah shvati kao signal da izađe iz torbe, pa saputniku u krilo.”

Iako, prema pravilima, pas mora imati brnjicu, Martinu za 14 godina nikada niko nije ružno pogledao što je njen pas nema, niti joj je zabranio ulazak u gradski prijevoz. 

“Možda zato što moj pas izgleda više kao plišana igračka nego životinja koja bi nekoga u okolini mogla povrijediti”, govori kroz smijeh. 

U Pragu, ukoliko psa nosite u boksu ili u torbi, nije potrebna karta, dok bez boksa ili torbe za psa vlasnik mora imati kartu.

Isti kontinent, dva svijeta različita

Češka praksa za našu bosanskohercegovačku izgleda futuristički, posebno ako se pročita Član 21. Zakona o cestovnom prijevozu FBiH, u kojem, između ostalog, stoji da se u motornom vozilu, kojim se obavlja javni prijevoz putnika u cestovnom prijevozu, ne mogu prevoziti životinje, leševi, eksploziv, putnici koji boluju od bolesti koje ugrožavaju zdravlje i sigurnost drugih putnika, putnici koji su pod utjecajem alkohola ili drugih opojnih sredstava. Iznimno od stava 1. ovog člana, slijepim i slabovidnim osobama dozvoljava se prijevoz sredstvima javnog prijevoza na relacijama do 50 km uz pratnju psa. Pas treba biti izvježban za vođenje slijepih i slabovidnih osoba, redovito cijepljen i nositi zaštitnu košaricu i povodac.

Firma Centrotrans radi po zakonu, koji, kako kaže glasnogovornica Aida Prolaz, nažalost, zabranjuje prijevoz ljubimca. Na pomenuti zakon poziva se i GRAS kao i na Pravilnik o posadi autobuskog, minibuskog, trolejbuskog i tramvajskog saobraćaja poduzeća, saznajemo od Samire Kadić, rukovoditeljice Službe za odnose s javnošću poduzeća GRAS.

“Zabrana uvođenja životinja istaknuta je u svim našim vozilima putem naljepnica.”

Izuzetak se prihvata u slučaju slijepih i slabovidnih lica u skladu sa zakonom, no pitanje je po kojoj logici je zakonodavac pretpostavio da slijepa osoba neće imati potrebu da putuje duže od 50 kilometara?

Svako po svom

I dok bi u slučaju prava ulaska kućnih ljubimaca u javni prijevoz zakon trebalo osavremeniti, učiniti nediskriminatornim, također bi u slučaju uklanjanja njihovog izmeta vlasnici konačno trebali preuzeti punu odgovornost. Problem je posebno izražen u Sarajevu kao najmnogoljudnijem gradu zemlje s vjerovatno i najvećim brojem kućnih ljubimaca. Da ovo pitanje spada u nadležnost komunalne općinske inspekcije, te da se radi o referentnim propisima odluka o uslovima i načinu držanja kućnih ljubimaca na području pojedinih općina, rečeno nam je u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove

“Tako je, naprimjer, odlukom Općine Novi Grad definirano da je imalac ili vlasnik životinje kućnog ljubimca dužan pri svakom izvođenju na javnu površinu Općine Novi Grad Sarajevo nositi pribor za čišćenje fekalija i očistiti svaku površinu koju njegov kućni ljubimac onečisti”, kaže Vildana Bosno iz Službe za odnose s javnošću KUIP.

Pseći izmet može biti izvor zaraze i/ili parazita, koji se mogu prenijeti na druge pse, ali i na ljude. Svim psima, pa i kućnim ljubimcima je prirodno da njuškaju i istražuju po tlu i uprkos tome što se redovno vakcinišu i čiste od crijevnih nametnika, mogu se lako iznova zaraziti ako dođu u kontakt s kontaminiranim izmetom.

Nepočišćeni pseći izmet predstavlja opasnost za zdravlje ljudi. Uzročnici bolesti i paraziti se veoma lako mogu na cipelama unijeti u domove, ako ljudi ne primijete i slučajno nagaze na njega. Crijevni paraziti koji mogu biti prisutni u izmetu, posebno su veliki problem za djecu, čije su higijenske navike mnogo slabije nego kod odraslih. Infekcija psećim glistama posebno je velika u parkovima, dječjim igralištima, travnjacima i slično, zagađenim psećim izmetom. Pseća glista može biti opasna za čovjeka samo onda kada se progutaju njena jaja, što se najčešće događa djeci koja se nesmotreno igraju po parkovima u kojima borave ljubimci nesavjesnih vlasnika. 

U jednom grumenu zemlje s kojim se dijete igra može se skrivati i nekoliko hiljada golim okom nevidljivih larvi unutar parazitskih jaja koja su nekada bila sastavni dio izmeta zaraženog psa. Larve se nalaze u psećem izmetu starom nekoliko sedmica – dovoljno dugo da se u njima razviju. Prilikom slučajnog unošenja, u crijevu djeteta larve se oslobađaju i putem krvi šire po tijelu. Najčešće se zadržavaju u jetri, ali mogu dospjeti i do oka gdje uzrokuju teže promjene. Ova pojava je česta u seoskim sredinama. Međutim, za ljude je mnogo opasnija, iako je rjeđa, mala pseća pantljičara – Echinococcus granulosus, koja kod ljudi izaziva bolest poznatu kao ehinokokoza. Pas se ehinokokom zarazi jedući sirove iznutrice biljojeda, u kojima već ima fertilnih ehinokoknih mjehura. Ovu infekciju puno češće prenose psi lutalice, kojih, nažalost, u velikom broju ima u našim parkovima. Čovjek se, između ostalog, može zaraziti preko hrane ili vode zagađene psećim izmetom”, pojašnjava doktorica Aida Vilić-Švraka, specijalistkinja higijene i zdravstvene ekologije u Federalnom zavodu za javno zdravstvo, dodajući: “Skupljanjem psećeg izmeta automatski se pomaže u očuvanju zdravlja ljudi. Ovo ima još veću važnost ako se zna da je biorazgradnja psećeg izmeta veoma spor proces, pogotovo na mjestima gdje je populacija pasa velika, jer se izmet puno brže nakupi, nego što se stigne razgraditi. Za vrijeme zimskih dana, izmet se smrzne i kao takav može ostati na tlu i po nekoliko mjeseci. Važno je znati da se pseći ili bilo kakav izmet ne smije bacati u odvode, kanale ili u blizini voda – rijeka, potoka, jezera, izvora! Izmet sadrži velike količine azota i fosfora koji potiču rast algi. Alge utječu na nedostatak kisika u vodama i samim time opasne su za vodene životinje i biljke.” 

Očigledno je da za dobrobit ljudi i životinja u bh. društvu i zakonodavci i građani moraju ponijeti dio svog tereta. Samo ostaje pitanje da li smo spremni za to?!

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije