Ostrvo kanibala: Jezive priče s ledenog otoka Nazino

Radiosarajevo.ba
Ostrvo kanibala: Jezive priče s ledenog otoka Nazino
/ Ostrvo Nazino
Glavna uprava za popravno-radne logore i kolonije (Gulag) sinonim je za sveobuhvatan represivni sistem u SSSR-u. U zatvorima i koncentracionom logorima za prisilni rad umrli su milioni ljudi.

Mnogo su manje poznati oblici progona koji su postojali u Sovjetskom Savezu prije gulaga, a najužasniji incident desio se na sibirskom ostrvu Nazino.

U njegovoj pozadini je bila želja partijske vrhuške da udalji nepoželjne elemente iz velikih gradova na zapadu zemlje. To nisu bili samo protivnici komunista, već i ljudi koji se nisu bavili korisnim radom, ili oni koje su jednostavno pokupili na stanici. Cilj je bio da se ti ljudi - prema planovima oko dva miliona - protjeraju u Sibir i Kazahstan kako bi kultivirali negostoljubivu divljinu.

Ostrvo Nazino nije bilo pripremljeno za to.

Nije bilo hrane, ljekara, alata - jednom rječju, ničega što je bilo neophodno da bi protjerani preživjeli prvih nekoliko godina. U maju 1933, piše Blic.rs, na ostrvo je silom odvedeno oko 6.100 ljudi - među njima seljaci, uhapšeni nepoželjni elementi i kriminalci.

Izgladnjeli i iscrpljeni umirali su kao muhe. Na ostrvu su vladali samovolja, strah i trepet, a širili su ih čuvari, koji su i sami bili na ivici snaga, ali i kriminalci. Ubrzo su uslijedila kanibalistička ubistva.

Pojedinci su pokušali da pobjegnu iz naselja, ali bi ih stražari lovili iz zabave i ubijali ih.

Oni koji su preživjeli okrenuli su se kanibalizmu. U nekoliko navrata, grupa njih pravila bih splavove kako bi namamili slabije pojedince u svoju grupu, a kada bi ih doveli dovoljno blizu, ubijali bi ih i jeli njihovo meso. Sve se to dešavalo pod budnim okom stražara, koji su i dalje tjerali žive da nastave sa planom i stvore radno naselje na ostrvu.

Francuski historičar Nikoa Vert, autor knjige Ostrvo kanibala: Staljinov zaboravljeni gulag, analizirao je sovjetske podatke.

Već 24. maja otkriveno je 70 tijela, a "pet su bila bez jetre, srca, pluća i dijelova mesa (grudi, listovi)".

Ljubav čuvara Kostje Venikova ušla je u historiju. Kostja se zaljubio u jednu djevojku, koju je štitio, a kada je morao da ode sa ostrva, povjerio je svoju dragu drugu na čuvanje. On ju je, međutim, izgubio iz vida. Drugi ljudi su je ščepali, vezali za drvo, isjekli joj dojke i mišiće. Kada ju je Kostja našao, još je bila živa, ali nije mogao da je spase.

Jedan mladi partijski funkcioner lično je izvijestio Staljina o užasima na ostrvu i o tome da se među otetima nalaze brojni građani lojalni režimu. Nakon toga je ostrvo ispražnjeno.

Poslije tri mjeseca, ostalo je još samo 2.000 ljudi. Svi ostali su ili nestali, ili umrli. Plan o naseljavanju je napušten. Tajna o Nazinu bit će tek otkrivena 2002. godine...

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije