Nekada veliko jezero danas je pustinja i groblje brodova

Aralsko jezero sada može da se nazove pustinjom, jer je čovjek uništio svaki oblik života u njemu.

Na granici Kazahstana i Uzbekistana, usred azijskih stepa koje su nekad bile dio Sovjetskog saveza, ribarska flota trune na površini koja je nekad bila jezero.

Desetine ribarskih brodova nasukani su kilometrima od obale nekad četvrtog najvećeg jezera na svijetu - Aralskog, čija je površina bila čak 68.000 kvadratnih kilometara.

Sada je to Aralska pustinja jer vode odavno nema na ovoj površini. Sovjetske vlasti preusmjerile su rijeke Amu Darju i Sir Darju, koje su natapale jezero, kako bi na ovom području uzgajali rižu, lubenice, žitarice i pamuk.

Vlada je kanale za navodnjavanje počela da gradi četrdesetih godina prošlog vijeka, a kako su bili loše napravljeni, to je dovelo do velikih gubitaka vode, kod nekih čak i do 75 posto. U narednih 20 godina Aralsko jezero smanjivalo se, prvo za 20 centimetara godišnje, a kasnije i do 90.

Uporedo s tim, povećao se salinitet jezera za pet puta i uništio većinu flore i faune. Propala je ribarska industrija, zahvaljujući kojoj je preživljavalo lokalno stanovništvo, a brodovi, kojima su pokušali da se vrate do mora, ostali su nasukani u mulju dok se jezero isušivalo. To područje je postalo groblje brodova.

Zbog otpada koji se ispuštao u rijeke, zemlja je ostala neplodna, sa nestankom ribarske industrije rasla je nazaposlenost, a veći dio stanovništva je otišao, piše Pun kufer.