Važna Darwinova ideja o evoluciji potvrđena 140 godina nakon njegove smrti

Objavljena 1859, knjiga Postanak vrsta, koju je napisao Charles Darwin, sadržavala je mnoštvo hrabrih tvrdnji o prirodi evolucije - uključujući sugestiju da životinjske vrste s većom raznolikošću u svojoj liniji proizvedu više podvrsta.

Ova pretpostavka i nije tako očigledna, kako se čini na prvu. Tek prije nekoliko godina, ova hipoteza je dokazana za ptice. Sada su istraživači s Univerziteta Cambridge dokazali da je Darwin bio u pravu i za sisare: podvrste sisara jako su važne kada je riječ o evoluciji, možda i važnije nego što smo prethodno mislili. 

Osim što su važan doprinos našem shvatanju evolucije, ova otkrića bi mogla biti korisna i u naporima spašavanja - pomažući stručnjacima da shvate koje vrste treba zaštititi kako bi se osigurao njihov opstanak.

"Moja studija istražuje odnos između vrsta i raznolikosti podvrsta te dokazuje da podvrste igraju kritičnu ulogu u dugoročnoj evolucijskoj dinamici i budućoj evoluciji vrsta", kaže biološka antropologinja Laura van Holstein. "I uvijek je tako bilo, u što je Darwin sumnjao kad je definirao šta je, zapravo, vrsta."

Darwin ih je zapravo zvao "sortama", ali ideja je ista - to su grupe unutar vrsta s vlastitim osobinama i područjem razmnožavanja. Na primjer, postoje tri podvrste sjeverne žirafe i 45 podvrsta - najviše u životinjskom carstvu - crvene lisice.

Ljudi, pak, nemaju podvrsta.

Kako bi testirala Darwinovu hipotezu, van Holstein je analizirala ogromnu bazu podataka o klasifikacijama životinja, istražujući prikupljeno znanje o vrstama i podvrstama sisavaca, tražeći uzorke.

Podaci su pokazali da je diverzifikacija između vrsta i podvrsta povezana, baš kao što je predložio Darwin, ali otkrila je više - podvrste se obično formiraju, diverzificiraju i povećavaju različito, a ovisno o staništu.

Nalazi pokazuju da je povezanost raznolikosti vrsta i raznolikosti podvrsta najjača kod sisara koji žive u moru ili provode puno vremena u zraku - i na taj način su manje pogođeni fizičkim granicama, poput planina. Stoga, kod životinja poput slijepih miševa i delfina, kažu istraživači, podvrste bi bilo bolje smatrati početkom nove vrste, a ne razvojem stare.

Sljedeće pitanje bilo je postoji li veza između podvrsta i eventualnog stvaranja potpuno nove vrste.

"Odgovor je bio potvrdan", kaže van Holstein. "Ali evoluciju ne određuju isti faktori u svim grupama i prvi put znamo zašto, jer smo razmotrili snagu odnosa bogatstva vrsta i bogatstva podvrsta."

Otkrića o staništima posebno su značajna kada je riječ o očuvanju, jer staništa brojnih životinja ugrožena su klimatskim promjenama i ljudskom aktivnošću - a ova studija govori da naša djelovanja itekako utječu i na proces evolucije.

"Utjecaj na životinje razlikovat će se ovisno o tome kako utječemo na njihove sposobnosti da 'lutaju', da prelaze velike razdaljine. Životinjske podvrste se ignoriraju, ali igraju ključnu ulogu u dugoročnoj dinamici buduće evolucije."

Istraživanje je objavljeno u Proceedings of the Royal Society B.