Ispovijest bivšeg lovca

Rudi Ameršek iz Sevnice (Slovenija) 37 godina je bio član Lovačkog društva Sevnica, a 22 godine predsjednik njegovog upravnog odbora i oružane komisije. U tom periodu ubio je veliki broj životinja, ali je prije nekoliko godina odlučio da zauvijek prestane da lovi.

Rudi danas za sebe kaže da je preobraćeni ubica - njegovo mišljenje je da ubijanje životinja predstavlja krivično delo. Ne trošeći toliko vremena gledajući kroz nišan u lovu, on sada ima više vremena za svoj hobi i svoju porodicu. U Sloveniji je poznat po unikatnim ručno rađenim skuplturama od vinove loze.

Prve lovačke godina

 "Da bih postao lovac, morao sam da ispunim neke uslove. Tadašnji predsjednik društva mi je rekao - ako želiš da postaneš lovac, moraš imati lovačkog psa! Onda mi je prodao štene jednog od svojih lovačkih pasa, a ja sam morao da ubijem svog mješanca. Otrovni gas u kapsulama smo koristili u mnogim slučajevima. Obično bi pobacali kapsule ispred jazbina, a kada bi je lisica zagrizla uskoro bi uginula. Krzno lisice je bilo veoma vrijedno tih godina, a ponekad bi na lovinu čekali i po cijelu noć. Danas me je sramota zbog ubijanja životinja u prošlosti", ispričao je Rudi za Magazine Liberation of the animals.

Preobraćeni ubica

Rudi navodi kako su mu njegova djeca iz drugog braka i supruga Slavka neprestano govorili da je ubijanje životinja nemoralno. Na kraju su mu i zabranili da ubijene životinje donosi kući. Kaže da je to bio pravi šok za njega, budući da je svaki zagriženi lovac ponosan na svoj plijen i želi da ga pokaže drugima. Kako više nije mogao da ubijene životinje donosi kući, strast za lovom je polako jenjavala. S vremenom je počeo i da shvata da je lov samo želja za ubijanjem životinja. "Žena u mojoj porodici je otvorila moje srce prema životinjama pa danas mogu sebe nazvati preobaćenim ubicom", kaže Rudi.

Za općenitu lovačku tvrdnju kako su oni ljubitelji životinja Rudi navodi da je ravna lovačkim pričama. "Lovci i ljubav prema životinjama? Smiješno! Lovci vole životinje samo kada ih jedu. Lovci koji idu u šumu da hrane životinje bez svojih pušaka su jako rijetki. Lovačka izreka sve govori - lovac bez puške je kao čovjek bez svoje muškosti na dan vjenčanja", kaže on.

Lovci tvrde da oni životinje ubijaju kako bi spriječili porast njihove populacije.
Rudi navodi da prirodi nisu potrebni lovci. Naučno je dokazano da postoje mehanizmi koji održavaju ravnotežu u prirodi, tako da je ljudsko miješanje u prirodu nepotrebno. Ukoliko je neke vrste previše na određenoj teritoriji, smanjuje se broj novorođenih ili bolesti uklanjaju najslabije jedinke. Druga stvar koju treba naglasiti kada se govori o broju životinja: lovačka društva često prijavljuju veće brojeve životinja u njihovim lovištima nego što je to zapravo slučaj, pa tako Slovenačko lovačko društvo odobrava veći broj životinja za odstrel.

Želja za ubijanjem kao osnovni motiv

Kao osnovne motive koji vode lovca Rudi navodi jedino želju za ubijanjem i sebičnost. "Znate li o čemu lovci najviše pričaju? Kako su upucali životinju, koje trofeje imaju, koji je vrjedniji, i tako se porede, koji lovac ima bolju pušku, koja puška bolje povrjeđuje životinju, koja municija ima snažniju udarnu moć... Neki lovci počnu da se tresu od uzbuđenja i strasti kada vide neku životinju ili čuju neki pokret u žbunju. Ovo uzbuđenje može dovesti i do nesretnih slučajeva gdje lovac pogodi drugog lovca", priča Rudi.

Lovac preobraćenik navodi kako poznaje i lovce koji su zapostavili svoje porodice i imanja zbog toga što više vole lov i odlazak u kafanu poslije lova. Kaže da se često i potuku u kafani zbog toga što je jedan ljubomoran na drugog što je ustrelio "bolju" životinju. Tada i policija mora da se umiješa.

Trofeji kao svjedočanstvo surovog hobija

Sve se vrti oko najljepšeg trofeja. Kao što drugi ljudi vole lijepe automobile i djevojke, tako se mnogi lovci odluče da ubiju najljepše vrste jelena uprkos tome što su nekada često zakonom zaštićene. Misle da vrijedi ubiti jelena radi toliko lepog trofeja na koji će svi ostali biti ljubomorni, iako im dozvola za lov može biti oduzeta na dvije godine, objašnjava Rudi.

Neki lovci odlaze u škole i drže predavanja učenicima. Školska uprava poziva lovce da to rade. Rudi navodi slučaj kada je jedan lovac je posjetio obdanište u Sevnici i djeci pričao bajke kako su lovci prijatelji životinja te ih ubjeđivao kako su oni dobri prema životinama, brinu o njima i kako su zapravo oni potrebni životinjama.

Ubijanje domaćih životinja

Ljudi se često žale kako lovci ubijaju njihove pse i mačke. Često se desi da ubiju i patke koje seljaci gaje potocima. Domaće životinje tako postaju žrtve kada lovci ne ubijaju po šumama.

"Savetujem lovcima da izaberu neki moralniji hobi ili sport. Trebali bi prodati svoje oružje i kupiti npr. bicikl. Oružje znači ubijanje, a ubijanje je zločin. Ribolov je također zločin. U lovu životinja najčešće umire odmah, dok kod ribolova to znači sporo i stravično umiranje. Životinje žele da žive sa ljudima i prirodom u harmoniji. Po mom mišljenju još jedan problem je što se ljudi mješaju u prirodu više nego što bi trebali i neprestano smanjuju životni prostor životinja", poručuje Rudi.

Kao ilustraciju za Rudijevu priču, pogledajte video kako bosanski lovci obučavaju svoje pse i time se hvale na stranici Lovac.ba (nije preporučljivo osjetljivim osobama):