Arheolozi otkrili fosil gigantskog šišmiša na Novom Zelandu

Fosilizirani ostaci gorostasnog šišmiša koji je prije više od 10 miliona godina živio na Novom Zelandu nedavno su otkriveni na Južnom otoku.

Kosti i zubi te izumrle životinje su čak tri puta veći od onih kakvi se mogu naći kod današnjeg prosječnog šišmiša, potvrdili su naučnici. Šišmiš je bio težine od oko 40 grama i nije samo letio, nego i hodao na sve četiri noge kad je bio u potrazi za hranom.

Ostaci su pronađeni u naslagama stijena koje su stare između 16 i 19 miliona godina, u blizini rudarskog grada St. Bathans. Stručni tim međunarodnih arheologa je na tom mjestu istraživao punih 15 godina. Njihovo je veliko otkriće objavljeno ove sedmice u stručnom naučnom časopisu Scientific Journal.

Šišmiš je nazvan Vulcanops jennyworthyae, prema članici naučnog tima Jenny Worthy koja je i pronašla fosile te prema Vulkanu, mitološkom rimskom bogu vatre.

Zanimljivo je da je naučno ime šišmiša (ili netopira), inače reda unutar podrazreda viših sisavaca, izvedeno iz grčkog jezika i u doslovnom bi prijevodu to značilo "krilate ruke."

Veliki zubi ovog gigantskog šišmiša govore o tome kako je imao prilično raznoliku prehranu u odnosu na svoje današnje australoazijske srodnike.

“Njegovi specijalizirani zubi i veliko tijelo pokazuju nam da se hranio raznovrsnim stvarima, od biljaka pa sve do sitnih kralježnjaka, nešto nalik južnoameričkim rođacima”, pojasnila je profesorica Sue Hand sa univerziteta u Novom Južnom Walesu.

“Toga danas nema kod naših australoazijskih šišmiša”, dodala je.

Radi se o prvom novom rodu šišmiša koji je pridodan na popis novozelandske faune u posljednjih više od 150 godina.

Prije oko 50 miliona godina je to područje bilo dio južnog superkontinenta Gondwana. Međutim, cijepanjem ogromne kopnene mase te hlađenjem klime i rastom ledenog pokrova na Antarktici, australoazijski šišmiši su tako ostali izolirani od svojih južnoameričkih srodnika.