Zovem se Charles Saatchi i artoholičar sam

"Za 100 godina u knjigama o umjetnosti svi osim Jacksona Pollocka, Andyja Warhola i Damiena Hirsta bit će natuknice".

Čovjek koji za Momke s Madisona kaže da su prilično neuvjerljivi, govori to iz prve ruke, jer 1970. godine osnovao je marketinšku agenciju Saatchi & Saatchi koja će postati najveća na svijetu. Negdje u to doba Charles Saatchi postaje umjetnički kolekcionar i otvara svoju prvu golemu galeriju u Londonu, u nekadašnjoj tvornici boje na Boundary Roadu.

Mizantropija i šarm
Na izložbama koje je priređivao u Engleskoj i svijetu (jedna od njih upravo se postavlja u Petrogradu) oduvijek se najviše zanimao za suvremenu umjetnost i nije mu bio problem solidno platiti za djelo nekog mladog i relativno nepoznatog umjetnika. Zato je Saatchi najveći promotor suvremene umjetnosti (otkrio je, recimo, Jeffa Koonsa i Damiena Hirsta).

To je otprilike sve što se o njemu zna, jer se, bez obzira na silnu prisutnost u britanskom kulturnom životu, prilično potrudio ostati enigmatična figura. Supruga mu je Nigella Lawson, poznata kuharica, no on izbjegava sva društvena okupljanja pa i otvaranja vlastitih izložbi. Svoju neskrivenu mizantropiju, pomiješanu s mnogo šarma pokazuje u knjizi My name is Charles Saatchi and I am an artoholic (Zovem se Charles Saatchi i artoholičar sam).

Ali, zašto bi ta knjižica s podnaslovom Sve što trebate znati o umjetnosti, oglasima, životu, Bogu i drugim misterijama i ne bojite se pitati, koja se sastoji od pitanja i odgovora, bila tako važna? Po svoj prilici, zato što je ona poput neke ostavštine za budućnost: male Biblije onog najvažnijeg u suvremenoj umjetnosti, o kojoj je i tako u većini slučajeva teško govoriti, ne brojimo li suho intelektualistička brbljanja i papazjanije.

U svijetu kupovine i prodaje
Saatchi se tu pokazuje velikim znalcem i reklo bi se, prorokom koji više nego dobro poznaje objekt svoga žarkog interesa: Za mene i za sve druge koji imaju oko za umjetnost, užitak koji nam pruža gledanje nekog ulja na platnu uvijek je isti, bez obzira je li nastalo 1505. godine ili prošlog utorka.” Zanimljiva su i njegova predviđanja o tome što će se od ovovremene umjetnosti pamtiti za 100 godina: “ U knjigama o umjetnosti iz 2105. osim Jacksona Pollocka, Andyja Warhola i Damiena Hirsta, svi će ostali biti samo natuknice.

A šta kaže o marketingu? “Bavljenje marketingom preporučujem svima, osobito ako nemate nekih drugih vidljivih sposobnosti. Tu je laka zarada, bez obzira na to koliko ste nesposobni: možda ćete znati držati klijente za ruku, možda ćete se snalaziti u svijetu kupnje i prodaje, ili ćete, jednostavno, smišljati političke slogane: svakako, u nekoj ćete se agenciji sigurno dobro uhljebiti.”

Smišljajući tako političke slogane (premda mu je prvi bio za pileću juhu), Saatchi se dovinuo i do brojnih istina o umjetnosti, koje je u vidu slogana rasuo u svojoj knjizi. Možda je to jedini način da se danas postane prorokom: tako da se bavite kupovinom i prodajom - oglasa ili umjetnosti, svejedno.