Vrijednost starih mobitela - oko 15.000 USD po toni

Tona starih mobitela sadrži metale vrijedne oko 15.000 dolara te svijetu trebaju bolji zakoni kako bi se riješio problem sve većih količina elektroničkog otpada u zemljama u razvoju, objavilo je udruženje koje podupiru Ujedinjeni narodi.

"Velike količine elektroničke opreme jednostavno završavaju na odlagalištu" u siromašnim zemljama, upozorio je Ruediger Kuehr, glavni sekretar StEP-a (Sloving the E-waste Problem) čiji rad podržavaju agencije UN-a i kompanije poput Microsofta i Nokije.

"Procesi i mjere kojima se regulira reciklaža elektroničkih proizvoda trebaju biti standardizirani u svijetu kako bi se suzbio i sve ozbiljniji problem nezakonitog i štetnog elektroničkog otpada", objavio je u saopštenju StEP.

Kuehr ističe da je StEP utemeljen 2007. u Bonnu na sastanku 15 zemalja u rujnu prikupio ideje o boljim načinima odlaganja i reguliranja izvoza.

Tona korištenih mobitela, odnosno njih oko 6.000 komada, sadrži oko 3,5 kilograma srebra, 340 grama zlata, 140 grama paladija i 130 kilograma bakra, objavio je StEP.

"Ukupna vrijednost te količine metala po današnjim cijenama veća je od 15.000 dolara", tvrde u organizaciji.

Velika količina elektroničkog otpada isporučuje se u zemlje u razvoju, zahvaljujući rupama u zakonu koje omogućuju izvoz računara i televizora radi ponovne upotrebe u inozemstvu, međutim, veliki dio toga činio je nezakonito izvezeni otpad, rekao je Kuehr.

"Često se elektroniski otpad u zemljama u razvoju spaljuje radi izdvajanja metala", objavio StEP. To je jeftino i može biti unosno ali sam postupak uključuje emitiranje otrova, uključujući teške metale i dioksine.

"Ispravna je reciklaža skupa", rekao je Kuehr istaknuvši kako trenutno u lukama u zapadnoj Africi čeka najmanje 700 kontejnera elektroničkog otpada, što je tek djelić od oko 40 do 50 milijuna tona odbačene električne i elektroničke opreme koliko se godišnje proizvede.

Stručnjaci predlažu uvođenje kaucije kako bi potrošače odvratilo od držanja stare opreme u podrumima i garažama.

Dok neke zemlje otpad uspijevaju reciklirati, kao primjerice u Peruu, u Nigeriji, Pakistanu i Gani 80 posto uređaja uvezenih radi ponovnog korištenja jednostavno završi na smeću.

Procjenjuje se da je samo u Kini oko dva milijuna ljudi uključeno u neformalno skupljanje elektroničkog otpada, njegovo ponovno stavljanje u upotrebu i recikliranje.

"Iako je Kina zabranila uvoz elektroničkog otpada, ta je zemlja još uvijek jedan od najvećih deponija za elektronički otpad iz ostalih zemalja", navodi se u priopćenju StEP-a.

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba