Rasizam i moda, moda u rasizmu, rasizam u modi

Moda je ciklična i konstantno promjenjiva, ali jedna stvar se nikako ne mjenja i ne pomiče. Pitanje afro-američkih modela u industriji (uopšte ne želim ulaziti u (ne)zastupljenost drugih rasa i ostalih ideala ljepote). Pa čak i danas, nakon velike Iman, Naomi i „mnogih“ drugih lica koje su svojom tamnoputom ljepotom zapažene u očima javnosti, problem je i dalje istom mjerom zastupljen. Crni modeli puno rjeđe postaju svjetske modne zvijezde, crni modeli su manje zastupljeni u editorialima, crnih modela je puno manje na modnim pistama svjetskih žarišta mode. Razlozi su brutalno banalniji od psihotičnih ideja ropskog rasizma. Jednostavno, crnkinja na naslovnoj stranici komercijalnog časopisa (ELLE, Cosmo, Marie Claire,Vogue) kojeg uspješna žena današnjice kupuje ne prodaje dovoljno primjeraka. Nije to taj ideal ljepote koji se traži. Činjenica je, da je već godinama ideal modne ljepote predstavlja arijevska ljepota bijele puti i plavih očiju. Šira javnost može sigurno, kao iz topa nabrojati minimalno deset poznatih bijelih manekenki, dok će za crne uglavnom reći Naomi Campbell, Tyra Banks (kako ko) i Iman (sjetiće je se samo oni malo stariji, dok je oni malo mlađi poznaju kao suprugu Davida Bowie).

Evo mali pregled crnih modela

Iman-prva crna manekenka koja je proslavila i postala poznata javnosti.


Naomi Campbell-najpoznatija crna manekenka, koja hara modnim svijetom od svoje 16te godine.



Tyra Banks-supermodel



Liya Kebede-trenutno jedna od najpoznatijih tamnoputih modela



Za reviju jesen/zima 2007, Nicolas Ghesquiere, kreativni direktor luksuznog brenda Balenciaga, za otvaranje svoje etno inpirisane revije, htio je Liyu prvu poslati niz pistu, što mu je bilo zabranjeno od strane direktora kompanije. Razlog je jednostavan. Liya je tamnoputa. Ipak Nicolas se izborio da Liya izađe zadnja(inače na revijama, pomno se bira koja će djevojka biti prva ili zadnja. Oboje je dobro, ali prva je ipak prva, tzv. opening face) Umjesto Liye, prva je izašla plavooka, istočnoeuropska klon ljepotica.





Alek Wek-manekenka poznata po svojoj izrazitoj afričkoj ljepoti. Mnogi se slažu da je ona model samo zato jer je upečatljiva i totalno drugačija. Realno, ona nije lijepa, bar ne u nekom klasičnom smislu. Moja jedna profesorica, koja je isto tamnoputa, rekla je da joj je "Alek ružna i da kada odete u Keniju hiljadu Alek klonova hoda po ulici. Ona je samo uspješna jer se neko dosjetio da im treba jedna klasična crnkinja."



Chanel Iman- new black face



Daleko od toga da nemate crnkinja u modnim časopisima, samo su mnogo manje zastupljene. Također mnogo češće su zastupljene u časopisima kao što su I-D i Dazed & Confused, jer to su časopisi koji su često politički angažovani kroz svoje tekstove, predstavljanje različitih ljudi, različitih običaja i generalno slavljenja različitosti. Ako obratite pažnju mnogo češće će te naići na tamnoputu djevojku, pa čak i supermodel Naomi na naslovnici takvog časopisa.


Ipak, pojavi se (barem) Naomi i na naslovnici kojeg komercijalnijeg časopisa. Naravno, ne tako često, jer kao što već rekoh prodaja opadne. Ne kažem ja da poslovne žene namjerno bojkotuju crnkinje na naslovnim stranicama, ali ...statistika...



Baš u ovom I-D izdanju(Oktobar 2007) gdje je Naomi na naslovnici, nalazi se veliki intervju sa njom. Nakon par generalnih pitanja došlo se na pitanja modne politike i rasizma u modnoj industriji. Pitali su je, da li ima manje ili više rasizma, u odnosu na vrijeme kada je ona počela. Ona kaže da je situacija manje-više ista. Kaže da joj je u početku mnogo pomagala Iman i štitila je na određen način. I sama Naomi je bila zaštitnica svojoj tamnoputoj kolegici Oluchi.

Ako nema tog rasizma, kako to, da skoro svaki intervju ili članak o tamnoputoj ljepotici spomene pitanje rasizma. Gdje ima dima, ima i vatre.

U I-D časopisu za Mart 2008 godine, nalazi se članak i editorial mlade nade Chanel Iman.

Podnaslov članka kaže: Supermodel Chanel Iman is a rare black beauty(rijetka crna ljepotica) in the tradition of Iman, Alek, Naomi and Tyra, representing an all American, athletic strength.

Chanel kaže: Nema mnogo crnkinja u industriji, ali nadam se da ću moći to promjeniti. To je ipak moda (koja se stalno mjenja).

Čudno je kako se tip ljepote na pistama mjenja često, ali kao što rekoh to je uvijek ljepota koja graniči sa arijevskom. Nekako nikako, ljepota drugih etničkih područja da dođe na red. Chanel kaže da njoj mnogo pomaže Tyra, daje joj savjete i vodi je kroz njenu karijeru. Sve se slažu da nije lako uspjeti kao afro-američki model.

Ne bi ni ja, na čije bi plave oči i kožu boje čovječije ribice Hitler bio ponosan, obraćala ovoliko pažnje na sve to da za vrijeme mojih studija ne postade moja najbolja prijateljica izvjesna Nancy. Nancy je mulatkinja, mama joj je Rumunka, a tata iz Ghane. Naime, Nancy je odrastala u Australiji. Kaže da se osjećala ružnom, drugačijom i neispravnom dok je kupovala modne časopise na kojima su bile bijele ljepotice. Zato kad se Naomi pojavila, malo je reći da je obožavala, odnosno bila je sretna da je i njena boja kože ok. Naravno nakon što je prošla pubertetske krize identiteta, njeno porijeklo je nešto što je ona prihvatila. Međutim, i dalje primjećuje koliko modna industrija može biti rasistički neispravna. Ne glasno kao KKK, ali onako subverzivno, što nekada još i više zasmeta.



a, lično sam bila šokirana ovim editorialom. Meni ovo izgeda kao da je crnkinja kopala dijamante po rudniku, pjevajući robovske pjesme. Ali, ipak ne brinite se moje francuskinje (znamo da vi imate oštar stav prema tamnijim imigrantima), to ipak nije crnkinja već ofarbana bijelkinja. Fiijuuuu. Sada nam je lakše. Vjerujem, da sam ja pretjerala u svojoj analizi i utisku, ali zašto jednostavno nisu uzeli crnkinju i malo je naslajili, ako su već htjeli prikazati kontrast dijamanata na tamnoj koži. Skajpala sam sa Nancy o ovom editorialu i ona se slaže da tu nešto smrdi.

Ja čak smatram da ovo nije bio namjerni rasizam, kao možda ni naslovna strana američkog Vogue koja je obišla svijet kao vijest o rasizmu.


Bez obzira što živimo u modernom dobu, rasizam je još uvijek prisutan, i trebalo bi se paziti pri određenim vizualnim realizacijama. Mnogi su još uvijek osjetljivi, upravo zato što se taj problem više ignoriše nego mu se pridaje pažnja. To mogu reći s obzirom na slušanje Nancynih priča o njenom odrastanju i svog ličnog boravka, vjerovali ili ne u Alabami. Rasizam je svugdje, pa tako i u modnoj industriji. Treba biti vijest i treba mu se obraćati dovoljno pažnje.

Gasha, radiosarajevo.ba