Predstavljamo strip: Veliki Blek

Veliki Blek je, na prostoru bivše Jugoslavije, postao jednom od pop ikona. Za njega znaju gotovo svi, čitali stripove ili ne. Naivni strip za osnovnoškolce iz pedesetih godina nekim je čudnim spletom nikada razjašnjenih okolnosti ušao u legendu ovih prostora. Sigurno ste nebrojeno puta čuli kako neko ko nema apsolutno nikakve veze sa stripovima spominje Bleka. "Daaa... Blek... Blek Stena? Onaj plavi grmalj sa dabrovom kapom i krznenim prslukom?"

Priča o Velikom Bleku
Grande Blek (također i Blek Macigno), nastao je iz pera i kista torinskog trojca EsseGesse. Smatra se centralnim od njihova tri najpoznatija junaka (Kapetana Mikija i Komandanta Marka), a na ovim prostorima bio je najpoznatiji pod nadimkom Blek Stena, zbog dugogodišnjeg izlaženja u okviru Lunov Magnus Strip edicije, na srpskom jeziku, te u manjoj mjeri kao Veliki Blek.

Blek posjeduje sve one osobine junaka-bogova iz antičkih mitova: neustrašiv je i beskrajno hrabar, odan, pošten, agilan, jak i pravedan traper, koji predvodi američke patriote u borbi protiv britanskih vojnika. Pored ogromnih mišića, ističe se i po simpatičnoj garderobi: krznenoj kapi ala Davy Crockett, krznenom prsluku (kojega bez obzira na to bilo ljeto ili zima nosi na goloj koži), crvenim trapericama, i čizmama od brušene kože (sa neizostavnim traperskim resicama).

Blek se protiv neprijatelja najviše voli boriti golim rukama, kako bi mogao nesmetano mlatiti i šamarati te jadne slabašne britanske vojnike (nije ni čudo što je uvijek bio omiljeni junak mahalskih jalijaša), iako se u iznimnim prilikama koristi i traperskom Kentucky puškom. Interesantno je da je talijanski "rani" Blek pravi šumski čovjek, sa svim dobrim i lošim stranama te prilično priprost. Po tome se i dosta razlikuje od svog "kolege" Komandanta Marka, koji je znatno uglađeniji i komunikativniji. Kako je gotovo svaka epizoda "standalone", jasno je da nema nikakvog kontinuiteta. Najviše je činjenica o Blekovoj prošlosti otkriveno u epizodi Blekovo porijeklo (LMS 358 i 362, Horus i Porin specijal 1), pa se radi o svojevrsnoj poslastici za fanove.

Naslovnica prve epizode Velikog Bleka objavljene u Jugoslaviji

Blek je porijeklom Francuz, pravog imena Yannick Leroc, rođen 27. novembra 1749. godine. U stopu ga prate dva hrabra i odlučna, ali i komična lika: pjegavi i maloljetni traper, koji kao i svi dječaci njegovog uzrasta još nije otkrio ljepotu nježnijeg spola - Roddy Lassiter, a koji po pitanju hrabrosti (i nepromišljenosti) često parira samom Bleku; te Profesor Occultis - simpatični trbušasti doktor sveznalica, povremeni hipnotizer i općenito govoreći - šarlatan, koji svojim paranaučnim pristupima i razmišljanjima rijetko biva od prave pomoći, ali zato dodaje na komičnosti teških situacija u stripu.

Oculltis, Roddy i Blek

Osnovni kodeksi časti i morala za osnovnoškolce
Blekove avanture jednostavno su i zabavno štivo ua osnovnoškolce, sa klasičnom podjelom likova na crne i bijele i čija je osnovna funkcija bila da se mladom čitateljstvu kroz zabavnu mješavinu teksta i slika usade i neki osnovni kodeksi časti i morala. Tok radnje je gotovo uvijek linearan, i funkcioniše prema ustaljenoj formuli koja uključuje sljedeće elemente: - zli Englezi  - hrabri patriote njemačkog, irskog, škotskog i francuskog porijekla - zarobljavanje i prevara, odnosno izdaja  - teška bitka, put ili potraga (naizgled bezizlazna situacija)  – spektakularna pobjeda američkih patriota. Serijal je nepretenciozno zamišljen i proveden u djelo (unatoč nekim kasnijim pokušajima "evolucije" lika), i jasno je da se autorima nikakvi nestvarni "viši ciljevi" nisu motali po glavama. Konačno, koliko god Blek jednostavan, naivan i staromodan strip bio, ne smije se zaboraviti da je upravo on jedan od onih junaka koji su klince u Italiji (i šire) "navukli" na western, koji će kasnije dugi niz godina biti noseći stub talijanske strip scene.

Blekov omiljeni način borbe protiv Engleza

Prva epizoda EsseGesse objavljuju 3. oktobra 1954. godine, a rade na Bleku sve do 31. januara 1965. godine. Epizode su objavljivane u kaiševima (tal. striscie) i radnja je morala da bude takva da male Talijane uvijek ostavlja u neizvjesnosti, po ugledu na popularne američke novinske stripove. Nakon EsseGesse, rad na Bleku preuzima Nicola Del Principe, a scenarij za prvu sljedeću epizodu naslova Missione speciale (Specijalna misija) napisao je Amilcare Medici. Del Principe nastavlja da crta nove epizode uz scenariste Franca Frescuru i Roberta Renzija. 1959. godine braća Antonio i Vincenzo Chiomenti uradili su epizodu Mision secrete (Tajna misija) kojom Éditions Lug započinje objavljivanje Bleka u Francuskoj. Od francuskih autora najpozantiji su Jean-Yves Mitton i André Amouriq. Krajem 1967. nakon završetka talijanske produkcije u kući Dardo, Éditions Lug (iz Lyona), izdavač Bleka u Francuskoj i Belgiji, povjerava talijanskom studiju crtanje novih priča, od kojih je veliki broj nacrtao Carlo Cedroni (najmanje 112), a radilo je još i stotinak raznih autora (neki samo jednu epizodu među kojima su nama najpoznatiji Franco Bignotti i Gallieno Ferri).

Talijanska licenca - domaći autori
Od poznatijih junaka na ovim prostorima kad je riječ o italijanskim stripovima Blek je praktično jedini koji je doživio originalne epizode u drugim zemljama, prije svega u Francuskoj a onda i u Jugoslaviji. Za razliku od epizoda trojca EsseGesse (period od LMS 128 do LMS 292) i njihovog crteža, u kasnijim talijanskim i francuskim epizodama crtež je značajno drugačiji: kadrovi su krupniji i često se preko pola strane ističe Blek u nekim nemogućim situacijama, a uvode se i neke novine u scenariju: pojavljuju se malo drugačije teme (iako bez drastičnih promjena), epizode imaju manji broj stranica, Blek po snijegu ipak nosi neku jaknu i sl. Naravno, kvalitet tih epizoda ipak nije nešto posebno bolji, iako su nastajale u drugom periodu.

Blek je u bivšoj Jugoslaviji izlazio prvo u Lunov Magnus Stripu, pa onda i u Strip Zabavniku. Nakon raspada Jugoslavije u Srbiji su u Razonoda Stripu pa onda i u Horusu izlazili većinom reprinti starih epizoda (uz tek nekoliko novijih) u Sloveniji je Bucik dogurao čak do 41. broja (plus jedan specijal), dok je u Hrvatskoj izašlo nekoliko epizoda u izdanju Porina, a danas je aktuelan Ludens, koji prati talijanske reprinte u izdanju IF Edizioni. 

Naslovnica prvog izdanja Yu-Bleka

Blek je na jugoslovenskoj strip sceni zauzimao značajno mjesto i zbog toga što su se, pored stranih epizoda, izdavale i epizode koje su po licenci radili domaći autori - legendarni scenarista, crtač i metalac iz Srbije - Branislav Bane Kerac te Svetozar Obradović, Branko Plavšić i Sibin Slavković. Yu-Blek nastao je iz namjere da se njegovim povremenim objavljivanjem popune eventualne rupe u objavljivanju LMS-a. Ipak, ispostavilo se da je ideja više nego dobra, budući da su pojedini brojevi imali tiraž veći od 100 hiljada primjeraka.