Neotkriveni biser Sredozemlja: Geografska raskrsnica Evrope, Azije i Afrike - Sjeverni Kipar (FOTO)

Više je razloga zbog kojih biste trebali posjetiti Sjeverni Kipar - mjesto netaknute prirode. Sjeverni Kipar je neotkriveni biser Sredozemlja. Otoci njegovih krajolika očaravaju prekrasnim plažama i tirkiznim zaljevima. Ne propustite probati neke od tradicionalnih kulinarskih specijaliteta ovog područja, a ujedno je ovo i idealno mjesto za ljubitelje historije i kulture.

Piše: Alma Krivdić za Radiosarajevo.ba

Prvi put smo sletjeli na aerodrom Erdžan (Ercan) sada već pomalo davne 2000-te godine. Bilo nas je devetero i razlog našeg dolaska na ovaj pomalo zaboravljeni mediteranski otok su bile studije. Putovanje u otočnu zemlju, nemalo poslije našeg bosanskog rata, je nalikovalo avanturi. O Sjevernom Kipru smo malo znali, kao i većina naših sugrađana Bosanaca i Hercegovaca.

Bila je to jedna od rijetkih prijateljskih zemalja u okruženju koja je imala univerzitet sa studijima na engleskom jeziku. I da, dali su nam pune stipendije jer bez njih za nas Bosance i Hercegovce u to vrijeme je bilo gotovo nemoguće otići studirati vani bez finansijske pomoći. Ono čemu se nismo nadali je da tu malu ostrvsku državu Sunce obasijava 350 od 365 dana u godini. Za razliku od Sarajeva i većine BiH gradova, na Sjevernom Kipru je moguće i sada u januaru sjediti vani i piti čaj ili kafu u sred dana a ponekad čak i u sred noći.

Nakon završenih studija prve i svih ostalih grupa Bosanaca i Hercegovaca, svi su se vratili ili u domovinu ili u državu gdje su prije živjeli kao npr.Libija, Emirati i sl. Pisac ovog teksta je ipak odlučio da se nakon stečenog radnog iskustva u domovini, ponovo vrati na Sjeverni Kipar i nastavi postdiplomske studije na istom Istočnomediteranskom univerzitetu. Nemoguće bi bilo a ne primjetiti da se Sjeverni Kipar za tih nekih 14 do 15 godina prilično promijenio u pozitivnom smislu. Prije daljnjeg opisa trenutne situacije željeli bismo iznijeti neke de facto informacije o Turskoj Republici Sjeverni Kipar.

Na površini od oko 3.5 kvadratnih kilometara, što je 14 puta manje of površine BiH, živi oko 350 000 ljudi od čega su 50 000 turski i strani studenti iz oko 190 zemalja svijeta. Sjeverni Kiprani prvenstveno žive od turizma i obrazovnog sektora. Najveći i najstariji je Istočnomediteranski univerzitet (Eastern Mediterranean University), osnovan 1979. godine, u obalnom gradu Gazi magusi a koji je i jedini državni univerzitet. Ostali su privatni univerziteti, njih 7, od kojih su najznačajniji Near East University i Cyprus International University u glavnom gradu Lefkoši, zatim Girne American University u Girnama, Lefke European University u Lefke i još neki novi manji univerziteti. Near East University ima čak i vlastitu bolnicu, dok Eastern Mediterranean University ima međuintitucionalni program medicinskih nauka zajedno sa prestižnim Marmara univerzitetom u Istanbulu koji je u toj oblasti treći u cijeloj Turskoj. Na svim ovim univerzitetima oko polovine nastavnom osoblja su stranci od Amerikanaca, Evropljana preko Iranaca, Afrikanaca do Arapa, itd.

Studenti takođe dolaze iz raznih dijelova svijeta, uključujući i BiH, Sloveniju, Makedoniju, dok veće grupe stranih studenata predstavljaju Iranci, Arapi i Nigerijci pored naravno Turaka čiji je broj najveći. Kada kažemo Turaka tu mislimo na Turke iz Turske jer se stanovnici Sjevernog Kipra zvanično nazivaju turski Kiprani. Pored medicine, farmacije i ostalih zdravstvenih nauka, sjevernokiparski univerziteti posjeduju fakultete gotovo svih vrsta inžinjerstva, ekonomskih nauka, prirodnih nauka, društvenih nauka, stranih jezika, kao i neke druge kao pomorstvo. Ono što bih mi željeli istači da je naš dodiplomski studij na ovom otoku zaista bio vrijedan truda, znoja i novca jer smo svi po povratku u domovinu ili mjesto stalnog prebivališta brzo našli odgovarajuća zaposlenja sa normalnim dohotkom. Neki su dalje nastavili postdiplomske studije negdje drugdje, pri čemu nisu imali nikakvih problema sa diplomama.

Ipak vratimo se nečem zanimljivijem, razlogu zašto i pišemo ovaj članak, prirodnim ljepotama i blagodatima otoka vječitog sunčevog sjaja. U jednom od obalnih gradova Gazi magusi, koja ima pravu mediteransku klimu, Sunce izlazi između 6 i pola 7 ujutro čak i u sred decembra. Klimatski zima se malo razlikuje od jeseni ili proljeća jer je svaki dan sunčano i vedro, ponekad sa blagim povjetarcem tako da stanovnici i studenti više preferiraju ručavanje i večeranje na terasama ili u dvorištima nego li u unutrašnjosti objekata. Obalni gradovi kao pomenuta Gazi magusa i Girne imaju duge pješčane plaže gdje se moguće kupati od početka maja do početka ili sredine oktobra. Autor teksta se 2004. godine, zajedno sa porodicom koja uključuje stariju generaciju BiH građana, kupala 28. oktobra zadnji put te godine. Na Sjevernom Kipru ne pada snijeg jer temperatura vrlo rijetko ide ispod nule, mada se ponekad desi da pokoja pahulja snijega obraduje stanovništvo u glavnom gradu Lefkoši.

Nasuprot tome, ljeta su u ovoj državi prilično topla sa prosječnim temperaturama od 35 do 45 stepeni, s tim da ni u večernjim satima u julu i avgustu temperatura rijetko ne pada ispod 28 stepeni Celzijusa. Najbolji ljetni mjeseci za posjetu, kada se moguće i kupati u mediteranskom moru, su maj, juni, zatim kraj septembra i oktobar. Sjeverni Kipar je jedna od rijetkih netaknutih oaza Mediterana gdje prebivaju i gotovo istrijebljene kornjače vrste Caretta. Pomenute kornjače staništa nalaze na još samo par lokacija u svijetu. Veoma su osjetljiva vrsta koja zahtijeva potpuno čistu životnu sredinu i totalnu tišinu da bi mogle snositi jaja. Plaža zvana Golden Beach je jedna od opisanih lokacija polaganja jaja Caretta kornjača.

Na ovom otoku postoji i rezervat divljih magaraca, kojih je do prije nekih 20-tak godina bilo na hiljade možda čak i desetine hiljada. Na krajnjem istočnom dijelu, takozvanom rogu, otoka nalazi se jedna od najstarijih crkvi. Rog otoka zvan Dipkarpaz je od prvog sela udaljen više od dva i po sata vožnje automobilom. To je potpuna netaknuta prirodna sredina ali prilično pitoma bez opasnih divljih zvijeri sa prelijepim pješčanim plažama.

Na drugoj strani države nalaze se plantaže narandži, mandarina i limunova. Sjeverni Kipar se može pohvaliti sa minimalno tri berbe pomenutih agruma svake godine. Razlog je vjerovatno mediteranska klima sa veoma blagim i postepenim temperaturnim promjenama tokom godine. U ovoj zemlji smo takođe vidjeli i ogromne oranice zasijane žitom, zatim polja lubenica, kao i brežuljke obasute cvijećem čak i u sred zimskog perioda. Zbog pogodne klime i obilja biljnjim mediteranskih vrsta, gotovo čitav asortiman voća i povrća u prodavnicama je domaćeg porijekla sa izuzetkom ponekih proizvoda uvezenih iz Turske. Sjevernokiparska kuhinja je tipična mediteranska sa premisama uticaja ostalih kultura koje su u prošlosti zahvatile ovaj otok kao što su arapska, perzijska, grčka. Ono što se nama veoma svidjelo je "kahvalti" tj. doručak koji obavezno uključuje čimbur ili omlet, zvan menemem, razne vrste sirova, puter, masline, paradajz, krastavice, salame i sudužu, razne vrste džemova, med, eurokrem i naravno čaj.

U ljetnim mjesecima ova vrsta doručka ponekad zamjenjuje ručak jer je pri visokim temperaturama nemoguće jesti visokokalorično meso i umake. Autohtoni kiparski sir se zove helim i naročito je ukusan kada se poprži na maslinovom ulju.Tradicionalna jela ovog dijela svijeta su doneri i kebabi koji mogu biti "zamotani" u nešto nalik našem samunu, samo tanje, imena pide. Hljeb se ovdje generalno zove pide i postoje ih više vrsta: tanji, deblji, nalik na jufku zvani lavaš, itd. Ako se ipak neko odluči da jede „punu“ porciju donera ili kebaba onda prilog uz to su riža, pomfrit, luk sa peršunom, povrtna salata i jogurt. Sjevernokiparski jogurt nije tipični bosanski jogurt već je nešto između našeg jogurta i povlake.

Svaki obrok se tradicionalno završava čajem koji je u većini restorana besplatan. Pod čajem podrazumijevamo crni čaj koji se istovjetni služi i u Turskoj. Tokom ljetnih mjeseci sjevernokiparsko stavništvo žeđ ublažava pijući ajran (ayran), koji je vrsta razblaženog jogurta i prilično zasoljen. Iz vlastitog iskustva možemo reći da ajran zaista pomaže kod izžednjelosti i smanjuje znojenje i izlučivanje tečnosti na visokim temperaturama iz organizma. Sjeverni Kipar je poznat i po maslinovom ulju, kao i većina mediteranskih zemalja. Masline i maslinovo ulje se služe uz sve vrste "glavnih" obroka, ponekad začinjeni jestivim travama. Tipična slatka ovog podneblja uključuju baklavu, sutlač nalik na bosansku sutliju, razne vrste biskvita. Jedina "mana" ponudi hrane u ovoj državi je mali izbor čokolada. Pretpostavljamo da su većina čitalaca ljubitelji čokolada, kao i pisac ovog teksta, tako da mogu razumijeti šta želimo reći. Cijene hrane i pića su slične kao i u BiH s tim da su cigarete i alkohol duplo nekada i trostruko skuplji nego kod nas. Na Sjevernom Kipru zvanična valuta u opticaju je turska lira ali se veoma koriste i američki dolar, euro i britanska funta.

Od javnog saobraćaja uglavnom se koriste mini autobusi zvani dolmuši i taksiji. Zvanični i jedini civilni aerodrom je Erdžan (Ercan) koji se nalazi 15 minuta vožnje od glavnog grada Lefkoše. Svi letovi za Sjeverni Kipar imaju stopover tačku u Turskoj zbog sankcija nametnutih od strane UN-a prema ovoj državi. Većinu letova operišu Turkiš erlajns (Turkish airlines), Pegasus, kao i neke druge evropske manje avio kompanije. Tokom ljetnog perioda dosta je čarter letova koji slijeću na ovaj aerodrom. U slučaju da se odlučite posjetiti ovaj mali raj želimo vas upozoriti da je teško naći sjedište u avionu u toku period kada počinje i završava akademska godina tj. kraj septembra, kraj januara, početak marta i kraj juna. Razlog tome je veliki broj stranih studenata koji obično preko Istanbula putuju dalje u matične države. Na Sjeverni Kipar je moguće poletjeti direktno iz Istanbula, Ankare, Antalije, Izmira, Adane, Konije i još nekih gradova Turske. Zanimljivo je pomenuti da je prije nekih godinu dana otvoren let Bejrut – Erdžan preko Adane u Turskoj pri čemu avion samo dotakne pistu u Adani i zatim dalje nastavi let prema Sjevernom Kipru bez da putnici moraju izaći iz aviona i ponovo se ukrcati.

Na kraju se želimo vratiti temi sa početka: Kako se promijenio Sjeverni Kipar u zadnjih 15-tak godina?. Aerodrom je potpuno obnovljen od vremena kad smo ovdje prvi put sletjeli 2000-te godine. Izgrađeni su autoputevi uključujući i jedan samo za turistička naselja između grada Gazi magusa i gradića koji se tek proširuje Iskele. Na čitavom otoku je izgrađen veliki broj kompleksa kuća – vila koje su na prodaju stranim državljanima uglavnom kao turistička odmarališta. Pejzaž pojedinih dijelova Sjevernog Kipra se prilično promijenio tako da kada se čovjek vrati nakon određenog broja godina ne može da prepozna neke dijelove tog pejzaža. Pozitivna stvar je da su izgrađeni objekti male visine, nisu građeni neboderi koji bi narušili prirodne ljepote.

Broj restorana, kafića i prodavnica se uduplao. Univerziteti su naravno prošireni i nastavljaju da se šire i dalje otvarajući nove odsjeke i istraživačke centre. Sada je sasvim normalno na ulici čuti da neko priča arapski, perzijski ili "slomljeni engleski" (nigerijski) jezik pored turskog jezika koji je zvanični i engleskog koji se svugdje koristi. Sjeverni Kipar je postao pravi "melting pot" u pozitivnom smislu. Ono što možda jedino nedostaje je veći broj evropskih studenata uključujući Balkance. Za posjetu Sjevernom Kipru nije potrebna viza u slučaju turističke ili prve posjete za državljanje BiH. Za državljanje ostalih zemalja svijeta može biti potrebna viza za Tursku zbog prelijetanja aviona preko turske teritorije.

Na samom kraju vam predlažemo da i sami provjerite zašto je Sjeverni Kipar vrijedno posjetiti ,naročito ako imate „stare kosti“ ili astmu, jer će vas klima i ljudi ovog podneblja oduševiti svojom srdačnošću, opuštenošću i dobrodošlicom. Sjeverni Kipar je jedno od rijetkih mjesta ovog svijeta gdje ljudi više vrijednuju kafu sa komšijom nego li koliko novaca su danas mogli više zaraditi da