Joumana Haddad - žena koja ukida arapske tabue

Naša kultura 9. i 10. stoljeća riznica je senzualnosti, erotike i iskrenosti, ali danas prevladavaju dvostruki standardi i shizofrenija - kaže Joumana Haddad, libanonska pjesnikinja, novinarka i prevoditeljica, koja se ukidanju arapskih tabua odlučila posvetiti još kao 12-godišnjakinja.

"Tada sam prvi put pročitala pjesmu. Osjećala sam se kao da me neko grebe noktima po leđima i znala sam da upravo takav efekt želim postići u svom pisanju", jednom je prilikom izjavila autorica odlične knjige o položaju žena arapskog svijeta Kako sam usmrtila Šeherezadu: ispovijest jedne bijesne arapske žene koja bi se uskoro trebala pojaviti i na našim prostorima.

Nesputana diskusija
Svoju odvažnost u svijetu u kojem dominiraju muškarci, ali i jaka tabuizacija tema vezanih za seksualnost, Haddad (40), koja inače uređuje feljtonističku rubriku najvažnijeg libanonskog dnevnika An Nahar, prije dvije godine transponirala je i u jedan kulturološki projekt koji predstavlja svojevrstan presedan u arapskom svijetu. Ona je, naime, mozak iza Jasada, periodičnog magazina na kojih 200-tinjak strana, koji promovira nesputanu diskusiju o ljudskom tijelu među većinski muslimanskom populacijom.

Kupuju i Saudijci
Blještavi erotski časopis, čije ime na arapskom znači tijelo, za sada je jedina takva publikacija na Bliskom istoku. U njemu se debatira o ljudskoj seksualnosti i fetišizmu... Od svih zemalja Bliskog istoka Jasad, koji izdaje novinarkina nezavisna izdavačka kuća i čiji je prosječni tiraž 6 hiljada primjeraka po broju, trenutno se nesmetano prodaje samo u "oazi" Libanona gdje je zakonska regulativa oko "pornografije" relativno liberalna.

Iako do izdavanja časopisa vjerovatno ne bi nikada došlo da Haddad za svoj pothvat nije dobila potporu nekoliko ministara u libanonskoj vladi, projekt je uspio i u Saudijskoj Arabiji, prema općoj ocjeni, najkonzervativnijoj zemlji u arapskom svijetu, gdje ima nekoliko stotina pretplatnika.

"Nisam Hugh Hefner arapskog svijeta. Ja sam opasnija jer sam žena, Arapkinja i zato što ne izdajem časopis za masturbaciju muškaraca, već magazin koji je pridonosi razmišljanjima o tabuima arapskog svijeta koji nisu postojali prije hiljadu godina", rekla je malo nakon njegovog pojavljivanja spisateljica.

U svojoj knjizi, poluautobiografskoj mentalnoj turneji po putevima vlastitog djetinjstva u Bejrutu, gdje je kao djevojčica otkrila Nabokova i de Sadea, Haddad zapadnoj publici zapravo pokušava pojasniti pojam, odnosno fenomen, oslobođene arapske žene. Opisuje i kako je prvi put upotrijebila riječ penis u pjesmi, iznosi i svoje stavove o religiji. Nemali broj stranica posvećuje i postanku časopisa Jasad.

Poneka kritika
Oštroumna spisateljica nije, nažalost, uspjela izbjeći zamci da bude žrtva vlastitih klišeja i sve se vrijeme arapskim ženama obraća i kao monolitnoj grupi, što one naravno nisu. Stoga neki kritičari kažu da je Haddad najbolja kada piše o cenzuri: o cenzuri seksa u modernoj arapskoj literaturi ili kako su članovi Hezbollaha pokušali na sajmu knjiga zatvoriti štand na kojem se prodavao njezin magazin i o smrtnim prijetnjama koje je primila zbog svog djelovanja.