Hertha Muller dobitnica Nobelove nagrade za književnost

Njemačko-rumunjska književnica Herta Müller dobitnica je ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost.

Herta Müller, rođena u Rumuniji 1953. godine, poznata je po pisanju o nečovječnim uvjetima za vrijeme zloglasnog Ceausescuova režima.

U objašnjenju Kraljevske akademije u Stockholmu stoji kako Herta Mueller "jezikom komprimiranim poput lirike i iskrenim kao u prozi, opisuje i analizira svijet razvlaštenih".

Herta Mueller rođena je 17. kolovoza 1953. u rumunjskom Banatu kao pripadnica njemačke manjine, u mjestu Nitzkydorf. Za vrijeme studija germanistike i rumunjske književnosti u Temišvaru zalagala se za slobodu govora, a već je s prvim knjigama imala problema s cenzorima.

Nedugo nakon toga otpuštena je s mjesta prevoditeljice u tvornici, jer je odbila saradnju s tajnom službom Securitate.

Pošto je u inozemstvu govorila protiv Ceausescuove diktature, više nije mogla objavljivati u Rumunjskoj, pa je 1987. sa suprugom emigrirala iz Rumunjske u Berlin, gdje i danas živi.

Njen se angažman nastavio i na Zapadu, pa se tako ispisala iz Njemačkog PEN-a, jer nije htjela biti u istom društvu s piscima iz bivšeg DDR-a koji su sarađivali s tajnim službama.

Herta Müller u svojim se djelima najčešće bavi životom u Rumunjskoj za vrijeme diktature. Doživjevši mehanizme nasilja i represije Ceausescuova režima na vlastitoj koži, Mueller je u svojim knjigama katkad lakonski-sažeto, katkad lirski-nadrealistično ispisala kroniku patnje, izoliranosti i ugroženosti čovjeka u totalitarnom sistemu.

Četiri knjige prevedene su na engleski jezik. Piše romane i eseje, a u Hrvatskoj je izdavačka kuća OceanMore objavila romane "Remen, prozor, orah i uže" i "Da mi je danas bilo ne susresti sebe".

Nobelom je nagrađena za svoju prozu i poeziju, a pri proglašenju nagrade rečeno je da Müllerova raspolaže nevjerovatnom sposobnošću opisivanja 'krajolika protjeranih', prenosi BBC.

Na svečanoj dodjeli krajem godine u Stockholmu Herti Müller bit će uručeno deset miliona švedskih kruna (892.000 funti), javljaju agencije.

"Remen, prozor, orah i uže"

U vremenima opasnima po život prijateljstva se proširuju na sve ono što smatramo životom. Ili na ono što smatramo ne-životom. Prijatelji su iz dana u dan upućeni jedni na druge kako bi se medusobno štitili ili se zaštitili jedan od drugoga. Međusobno povjerenje pruža privid spasa koji se izvan prijateljstva, u svijetu koji guši život, ne može postići. Prevelika su očekivanja od prijateljstava koja su u procjepu izmedu međusobnog tješenja i izljeva ljutnje i postupaka iz nemoći. Takva ljubav nastaje u jednom kutu usana, a nestaje u drugom. Može je se pokositi kao što se kosi visoka trava, ali ona će ponovo narasti onako kako želi, onako kako raste pokošena trava. Nakon vješanja ili skoka kroz prozor jednog od prijatelja nestaje razlika između samoubojstva ili ubojstva koje je inscenirano kao samoubojstvo. Sama smrt nam o umiranju ništa ne govori. Mjesto na kojem se to dogodilo u tekstu može označiti riječ uže i prozor, o kojima se pak ne može niti govoriti niti šutjeti. Izmedu te dvije riječi ne postoji ništa, a ipak moraš stajati u tom međuprostoru, naprosto zato što si živ. Riječi u ustima čine isto toliko štete koliko i naša stopala u travi."

Herta Müller

Iz kritika:

*
Remen, prozor, orah i uže je tužna knjiga. Čak i tamo gdje opisi nekih prizora izazivaju smijeh. No Remen, prozor, orah i uže nije samo tužaljka već i djelo puno poruge, gorke groteske, sarkazma i nemilosrdnih šala. Estetika i angažman su u djelu Herte Müller neodvojivi. Upravo u ekstremnom negiranju njena se proza pretvara u poeziju u kojoj iz daljine dopire odjek nekog boljeg svijeta.
Frankfurter allgemeine Zeitung
*
Herta Müller majstorica je praznine. Između njenih lijepih, kratkih rečenica otvaraju se ponori. Ova je spisateljica škrta na riječima jer je na vlastitoj koži osjetila koliko su dragocjene. U romanu Remen, prozor, orah i uže njena je poezija dosegla vrhunac.
Der Tagesspiegel
*
Remen, prozor, orah i uže je sjajno majstorski napisano djelo. Ono što je Herta Müller započela do sada u svojoj kratkoj prozi, djetinjstvo i godine prije odlaska u egzil, preraslo je u roman djelomice zastrašujuće teškog, a djelomice snu sličnog sadržaja.
Neue Zuricher Zeitung

ODLOMAK IZ KNJIGE

Kada šutimo, postajemo nepodnošljivi, rekao je Edgar, kada govorimo postajemo smiješni.
Predugo smo sjedili i zurili u slike na podu. Od sjedenja su mi utrnule noge.
Riječi u našim ustima čine isto toliko štete koliko naša stopala u travi. Ali isto čine i naše šutnje.
Edgar je šutio.
Još uvijek ne mogu zamisliti grob. Samo remen, prozor i uže. Za mene svaka je smrt poput vreće.
Svatko tko to čuje, rekao je Edgar, smatra te luđakom. Kad mislim na to, čini mi se kako svaki mrtvac za sobom ostavlja vreću riječi. I brijač i škare, uvijek mi i oni padnu na pamet, budući da ih mrtvi više ne trebaju. A ni gumb nikada više ne mogu izgubiti. Možda su drugačije od nas osječali da je diktator greška, rekao je Edgar.
Imali su dovoljan dokaz, jer smo i mi sami sebe smatrali greškom. Zato što u ovoj zemlji moramo hodati, jesti, spavati i voljeti nekoga u strahu, dok ponovo ne zatrebamo brijača i škare. Kad netko samo zato što hoda, jede, spava i nekoga voli puni groblja, tada je on veća pogreška od nas. Pogreška prvog reda. Majstorska pogreška.

Unutar naših glava trava je visoka. Kada govorimo, kosimo travu. Čak i kad šutimo. A zatim i druga i treća vlat naglo nikne, kako god želi. Pa čak i tada,mi smo oni koji imaju sreće.

metroportal.hr/OceanMore/radiosarajevo.ba