Ekskluzivno: Luciano Benetton za RadioSarajevo

"Kralj moderne vune i car utopije", Luciano Benetton jučer je posjetio Sarajevo povodom nedavno otvorenih radnji u našem gradu- Sisley, Playlife i Undercolours. Luciano Benetton je osnivač i generalni direktor Benetton carstva u kojem se nalaze United Colours of Benetton, Undercolours (Benettonov produžetak za veš i kupaće kostime), Silsey, Playlife i Killer Loop. Čika Benettona, uspjeli smo uhvatiti u njegovoj turbo-brzoj posjeti Sarajevu. Naložena na priču sa jednim uspješnim (prvenstveno) biznis modnim gigantom, malo sam se razočarala kada sam shvatila da je sa njim prevodilac, što znači da nam je komunikacija bila otežana, te nisam sigurna da smo se najbolji razumjeli u nekim stvarima. Nakon mojih petnaest minuta-u Playlife radnji, gospodin Benetton je, praćen raznim novinarima, odšetao do prve poslijeratne Benetton radnje u Sarajevu, gdje je bila upriličena press konferencija. Na kraju konferencije, Benetton se susreo sa našim fotografom Tarikom Samarahom, koji mu je poklonio svoju knjigu Srebrenica. Rezultat sparnih petnaest minuta, pitanja i prevoda pročitajte u nastavku.

Foto:Velija Hasanbegović

Osnovali ste vašu kompaniju 1965. godine, koje je bilo doba različitih političkih pokreta i slobode, što vjerujem da je uticalo na vašu ideju o angažiranim kampanjama. Ako pretpostavimo, da između tog vremena tada, i ovog sada postoji određena veza, ne samo u trendovima u odjeći, već i u želji za političkom korektnošću i osviješćenošću, da li mislite da su iste samo komercijalni trend ili da je ljudima zaista stalo?

To su dvije veoma različite situacije. Tada su mladi bili vrlo sretni, imali su više prilike da sanjaju, i imali su generalno više prilika. Smatram se vrlo sretnim što sam tada mogao pokrenuti svoj biznis. Tada je to imalo taj smisao, da pokrenem taj san. Ja ustvari odvajam te dvije stvari, odnosno situacije; ta političko-kulturološka i modna situacija 60ih godina, kao i sam razvoj. Obje stvari su mi veoma bitne, za obje sam vezan.

Mladi su tada imali svijest da stvarno mogu promijeniti svijet, i to je veoma važno. Prvenstveno oni nikada nisu imali ekonomske prihode koje mi danas imamo, ali su uvijek gledali da maksimalno respektuju i ljude koji su radili za njih, i ljude koji bi se zadovoljavali njihovim produktima. Naprimjer, mi smo ustvari ‘64 počeli sa kompanijom, ali smo ‘65 otvorii prvu fabriku i zahtjevali da u toj fabrici bude klima uređaj, zato što su radnici morali da rade u najpovoljnijim uslovima. Uvijek smo pružali maksimalno i uvijek nam je standard bio visok. Borili smo se da održavamo to.

Danas više ne postoji ta želja da se svijet promjeni i poboljša, da se mladi bore za to.

Sada se ratuje zato što nekolicina ljudi to odluči. Neusporedive su 60te godine i neće biti nikada ponovljene. Neophodno je imati veliki entuzijazam, iskoristiti ga, organizovati se i sa velikim snagama, entuzijazmom i pameću kretati se između porodice, posla i projekata.

Zašo ste prestali sa kontraverznim reklamnim kamapanjama, da li zbog prodaje ili zato što mislite da je to Benettonu dovoljno poslužilo kao sredstvo?

Nipošto nismo prestali sa kontraverznom kampanjom, nego smo jednostavno promijenili načine. To je uvijek bila socijalna kampanja, samo više ne koristimo socijalne probleme na svojim plakatima, već imamo otvorene projekte kao što je Afrika Works i kredit u Senegalu, koji daju mogućnosti, ekonomske prilike i prihode ljudima, kako bi oni sami krenuli sa biznisom i snašli se od nule. Znači, direktni prihodni, preskakajući banke i kredite koje nikada tim narodima nisu dozvoljavale pare.

Do koje mjere mislite da moda može prenijeti političku poruku i da li mislite da u tom smislu moda banalizira politiku?

Ja ne vjerujem u to i ne želim da to bude tako, kako bi smisleno mogao sudjelovati u političkoj orijentaciji.

Šta mislite o rasizmu u modi, imajući u vidu da se u zadnje vrijeme jako puno govori o tome, pa će tako i julsko izdanje talijanskog Voguea biti u potpunosti posvećeno crnim modelima, odnosno modelima koji nisu “bijeli”?

To nije fer. Smatram to kao jednu igru, i uopšte me nije dodirnula ta priča, nisam toliko informisan o tome, zato što to nikada nisam smatrao problemom u modi. Meni je to sve mješavina, sve je čovjek. Što se mene tiče ja bi organizovao jednu reviju samo sa bijelim, jednu samo sa žutim ili samo sa crnim modelima.

Da, ali to je Benetton, modna industrija ne funkcioniše tako.

Apsurdno mi je da neki časopis može postavljati taj problem.

Po vašem mišljenju i iskustvu, na koji način kriza na berzi ponajviše utiče na modnu industriju?

Kriza se generalno osjeti, pogotovo na američkom tržištu. I što se tiče finansija same kompanije, a i što se samih ljudi tiče. Kupci manje konzumiraju, manje troše, i osjeti se kriza u svim sektorima.

Uzmimo naprimjer, naftni problem. Ako čovjek mora svakako koristiti istu količnu benzina i koristiti auto na isti način, trošeći tu ogromnu količinu novca na benzin, ima generalno manje novca za trošenje.

Zašto ste prvu reviju imali tek nakon četrdeset godina postojanja?

To je pomalo ta filozofija 60ih godina, nismo imali vremena da ga gubimo na te male gluposti (smijeh). I nakon četrdeset godina skontali smo da su 60te godine gotove i postali smo normalni.

Gasha, radiosarajevo.ba