Dakle, ovaj, znači, da vam objasnimo šta su to, kako se zove, poštapalice?

Znači, beton tekst o poštapalicama u bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku nekad, ovaj, može biti nezgodno pisati, bokte, jer mnogi smatraju kako je, da se razumijemo, često korištenje tih, kako se zove, poštapalica zapravo znak nepismenosti, ili barem krajnje, dakle, nesigurnosti.

Ova rečenica je s razlogom boljela! Isto tako često zaboli kad čujemo nečiji govor pretrpan svim bespotrebnim riječima. 

Šta su to poštapalice?

Riječ poštapanje osim svoga osnovnog (oslanjanje na štap) ima i drugo značenje – kao lingvistički pojam poštapalice su, prema jezičkim priručnicima, uobičajeni izrazi izvan sadržaja koje loši govornici rabe kad im nedostaje riječ ili, jednostavnije, to su one riječi kojima se neko često služi u govoru bez potrebe. 

Uloga im je pružiti govorniku slobodni trenutak za pronalaženje odgovarajuće riječi ili misli kojom će se nastaviti govor. Vrlo je važno da svi koji javno istupaju znaju da poštapalicama nije mjesto u jezički pravilnom iskazu i da one nikad nisu odlika dobroga stila. 

Takva upotreba riječi bez stvarne potrebe stvara buku, redundanciju u komunikacijskom kanalu čime se otežava prijenos informacije od govornika do slušatelja. 

Poštapalice se najčešće u normativnim priručnicima bosanskog jezika nalaze u dijelu o partikulama (rječcama), ali one same po sebi mogu biti različite vrste riječi - zamjenice, rječce, imenice, glagoli, uzvici... na leksičkom planu to mogu biti žargonizmi, vulgarizmi, riječi stranoga porijekla... ali i fraze koje, čak i kad su imale značenje, čestim ponavljanjem postaju suvišne, besmislene.

To mogu biti i jednostavno naslagani samoglasnici ili suglasnici, poput: hmmm, aammm, eeee, i sl. 

A kakve izraze koriste mladi Bosanci i Hercegovci? Neke od njih popularne su na cijelom Balkanu, a neke čim izgovorite - odmah odajete odakle dolazite.

Mi smo nekoliko dana osluškivali i bit ćemo slobodni reći da su najčešće u Sarajevu ovaj, onaj, bolan i jarane. 

A evo još nekih:

Brate, ludnica, bruka, bezze, drama, e'o, bogme, bokte, ba, bolan, care, čuj, da se razumijemo, dakle, ovaj (kada se obavezno doda 'i onaj, u borbi protiv korupcije'), znači, de ba, elem, inače, jah, oj, kako se zove (ah, taj neopjevani junak kojem niko ne zna ime), fakat, fkt, zakon, plafon, beton, bukvalno, ofira se, ko biva, kontaš, lažeš, mislim, 'na, 'naš, ono, golemo, gotiva, by the way, do jaja, dođem ti, eliminiši se sam, eto tebi ću reći, fakat, gori, gura se, ja bidona, ciganluk, kino, kakav si ko čovjek? (jer ako ne naglasite to čovjek, sigurno ste biljka), katastrofa, ko ti je kriv?, ko zavadi, kralju, kriza, nemreš bilivit, niđe veze, nisam te prepoznao, normala, ofira ga, ohani, opra me to, nebuloza, svega ti, šefe, ne mogu meda, u biti, znaš, predobro, e...

Često se naslušamo svakakvih fraza i u američkim filmovima, pa su tako riječi whatever, like, awesome postale dio i naše svakodnevnice, makar to bilo i u šali.

Ponavljamo, poštapalice nisu odlika dobroga stila i govora i trudite se izbjegavati ih, makar u formalnom obraćanju!

Jesmo li neke zaboravili? Kakvih ste se vi naslušali?