Srbijanski jazz muzej privlači veliku pažnju: Ima i Šabanova soba

Sedmicu dana nakon što je u prostoru Hamama niške Tvrđave počeo da radi prvi jazz muzej u Srbiji, pokretači ideje o njegovom otvaranju, organizatori "Nišville" festivala, zadovoljni su interesovanjem posjetilaca iz zemlje i inostranstva.

Posjetioci na ulazu zatiču džuboks na kojem mogu da puste jedan od 27 snimaka nastupa poznatih muzičara na "Nišvilleu" prethodnih 13 godina. U ponudi su izvedbe Esme Redžepove, Joss Stone, Patty Austin, Duška Gojkovića i mnogih drugih. U muzeju se mogu videti i neki od prvih radio-aparata i gramofona, a svako ko želi može da se u "muzičkoj sobi" oproba u sviranju bubnjeva, klavira, gitare, kontrabasa, saksofona, klarineta, trube...

Muzej površine 200 kvadratnih metara izlijepljen je fotografijama legendi jazza na kojima se, između ostalog, može videti nastup čuvenog Luja Armstronga na prvom "Serbian Ethno Jazz Sessionu" 1965. godine u Beogradu, a nasuprot toga nalazi se grupna slika na kojoj je označen američki saksofonista i kompozitor Benny Golson. Tu je i fotografija holandske saksofonistkinje Candy Dulfer koja je, poslije više nastupa u Nišu, postala njegova počasna građanka.

"Veliki dio posjetilaca je zapravo iz inostranstva, najviše nam dolaze posjetioci iz azijskih zemalja, Kine i Japana, i najinteresantnije su im sobe Šabana Bajramovića i Solomona Burkea", kaže kustos muzeja Luka Nićiforović.

U Šabanovoj sobi nalazi se replika njegovog spomenika na Nišavskom keju, fotografije i još jedan džuboks na kom se mogu pustiti njegove originalne kompozicije. Upravo je ova soba oduševila Džesiku Marinković, koja je na festival došla iz Berlina. Kaže da je Bajramović njen omiljen pevač, a da jako cijeni i Esmu Redžepovu.

"Šetala sam, primijetila muzej i shvatila da moram da uđem unutra. Onda sam videla sliku Šabana Bajramovića! Znam njegove pesme - Fikret, Akaja rat i Kerta mange daje", priča Džesika na engleskom jeziku.

U sobi Solomona Burkea nalazi se fotelja na kojoj je "kralj soula" sjedio tokom nastupa na "Nišvilleu" 2010. godine, kao i ram ogromnog kreveta na kojem je tada spavao, pošto je odbio smeštaj u hotelu i zahtijevao da noći u šatoru u backstageu.

Osim priče o tome kakav je bio Solomon Burke, kustos muzeja posjetiocima rado govori i o kontrabasisti Miši Blamu, kome je "Nišville" dodijelio nagradu za životno djelo i proglasio ga "najboljim prijateljem" festivala.

"Njegov san je bio da se otvori jazz muzej u Srbiji i ovo je, na neki način, ostvarenje njegovog sna. Imao sam sreću da upoznam ovog velikog čoveka. Osećala se pozitivna energija, bio je jako veseo. A svoje poslednje godine posvetio je očuvanju Nišville jazz festivala", govori Nićiforović.

Odora, koju je Duško Gojković dobio kao počasni doktor Muzičke akademije Univerziteta "Goce Delčev" u Štipu, uniforme volonterki festivala, stripovi i slike inspirisane jazzom također se nalaze u ovom muzeju.

Prikupljanje ozbiljnije postavke tek predstoji. Očekuju se donacije dosadašnjih učesnika "Nišville", među njima i jedna od haljina u kojoj je nastupala Candy Dulfer, a najavljena je i saradnja s jazz muzejima u Americi.

Ulaz u ovaj muzej se ne naplaćuje, ali posjetioci mogu da prema svojoj želji ostave donaciju.