Zvijer

O Bosni i dalje...

Colum Murphy je čovjek kojeg oni što još pamte ratno Sarajevo znaju kao malo čudo unutar ondašnje "međunarodne zajednice". Riječ je onima koje su poslali da čuvaju mir kojeg nije bilo. 

Piše: Zlatko Dizdarević za Radiosarajevo.ba

Sjajna ideja čuvati nešto čega nema. Pošto realnost nisu htjeli popravljati silom – takva  je "doktrina" UN-a i ostalih iz te tzv. zajednice – onda su svoju misiju zamijenili "humanitarizmom". 

Tako je nekako, uostalom, kazao i tadašnji francuski predsjednik Mitterrand u svojoj čuvenoj, kratkoj ali presuđujućoj posjeti Sarajevu, na Vidovdan krvave 1992. godine: "Problem ovdje je humanitarni, a ne ratni..." 

Colum Marphy bio je jedan od izuzetno rijetkih koji je tada mislio drugačije i ponašao se drugačije unutar sistema što je po svaku cijenu htio tragati za "srednjim putem", da se ne zamjeri, da ne intervenira. Jednostavno kazano, bio je moralan čovjek, humanista sa možda i crno-bijelim odnosom prema pravdi i posebno nepravdi. 

A kako i može drugačije u krvavoj priči sazdanoj na nepravdi. Bio je Irac kojeg Britanci u okruženju nisu voljeli, znaju oni zašto. Mnogi drugi to čak nisu ni znali, ali im je vjerovatno išao na živce svojim ponašanjem, razotkrivajući njih i njihov ljigavi koncept nečinjenja. Formalno, u vrijeme rata bio je prvo zamjenik šefa Političkog odjela misije UN u Bosni i Hercegovini a odmah iza rata glasnogovornik i specijalni savjetnik visokog predstavnika međunarodne zajednice, onoga što ga odonda skraćeno zovu šefom OHR-a.

Mnogo godina poslije rata došao je da se prisjeti svega, da vidi prijatelje i da promovira novo i dopunjeno, "naše" izdanje knjige koja je prvi put izašla 2002. godine. Naslov je Zvijer.

U dvodnevnom druženju i dugim razgovorima pritisnutim sentimentima, sjećanjima ali nekom novom pameću, valjda kao saldom nakon dvije decenije, na površinu je isplivalo nekoliko grubih činjenica. One su, zapravo, vidljive golim okom ali u svijetu se ulaže se mnogo truda da se ništa od toga, po mogućnosti, ne shvati.  

Na koricama knjige ispod naslova stoji "Napad na korijene rata". Nakon toga još i "Bosanski ratni dnevnik". Colum je pisao o onome što se znalo i još više o onome što nije u i o Bosni, što se dešavalo iza vrata tog svijeta koji je kobajagi došao da zaustavi rat, pa se prešaltao u "humanitarce". O tome kako je unaprijed donesen sud, i kako su stvorene predrasude: 

"Nedostatak obrazovanja i intelektualna krutost među svjetskim liderima omogućili su zanemarivanje zdravog razuma i činjenica koje su im zurile u lice." Svoju već utvrđenu odluku da ne interveniraju prikrivali su filozofijom da treba biti nepristrasan i vazda u sredini. Uglavnom.

I što je najvažnije bilo onda, ali dramatično zvoni i danas – ne  smije se otvarati priča o "korijenima rata". To je poenta i danas. Ako se pođe tim tragom, sve ode dođavola, i doktrina, i neutralnost, i proizvodnja vještačkog mira, i neki sutrašnji Dayton negdje drugo, tako lijepo i "geostrateški" isplaniran. Mirotvorci-humanitarci znaju od početka da se nepravedni rat može završiti samo nepravednim mirom. Sjetih se Sirije, Libije, izbjeglica, dodvoravanja onima koji su sve to proizveli pa danas cijelu priču vode tako da niko ne smije postaviti suštinsko pitanje – gdje su korijeni svega toga. 

Priča Columa Murphyja o Bosni je priča o zvijerima rata onda, ali i o zvijerima rata danas i sutra. 

Samo je smišljeno da se to ne smije prepoznati. Kažu, historija će dati svoj sud o svemu tome. 

Neće, historijom će se manipulirati onako kako to istinskim zvijerima odgovara. Šta je historijska "istina" o Gavrilu Principu danas, sto godina poslije. Sada kada je zatrebalo, ubaciše kosku da je glođemo – je li bio heroj ili terorista!? Zna se šta je za jedne, šta za druge. Različite su i "istine" o Kosovu i manipuliranoj historiji, na čemu podigoše milione na noge, u ime danas. 

Eno ih izluđuju svijet i na izmišljenoj "historiji" o nekom tamo kalifatu. Politike i ideologije progutale su historiju. Dramatično precizno Murphy je to smjestio u priču o Bosni. Tako je mislio i onda. Zato ga profesionalni zataškivači korijena sukoba nisu voljeli.  

Želja Marphyeva da krene u napad na korjene rata vrijedna je divljenja. Vlasnici igre danas, najradije, ne bi ni riječ da se progovori ni o kakvim korijenima ovoga što se sada dešava. I u nas, i na Istoku, i u Evropi i u svijetu. U oko mi diraj, samo u korijene haosa ne diraj. 

Zadivljujuće je koliko se Irac u ovome bez ikakve suradnje i usaglašavanja potpuno složio s Francuskinjom Florance Hartmann, i smradom tadašnje realnosti opisane u njenoj nedavno objavljenoj knjizi Krv realpolitike - Afera Srebrenica. 

I Colum piše, kao i Florance, o opsesiji američke doktrine tada da ne podignu avijaciju, jer da to ne ide bez kopnenih snaga. I kako je to u Bosni plaćeno tragičnom cijenom.

"General Rose mrzio je pričati o avijaciji. Kao i Yasushi Akashi. Kao i većina lidera. Zračna sila nije bila politički prihvaćena..." Smrt jeste, onda i danas.

Nije čudo što se rat u Bosni završio ovakvim kobajagi mirom i kobajagi pravdom. I postao svjetski model za nemir i nepravdu. Sve sluti da će tako, i još gore, biti i s današnjim ratovima. 

Goli interes u njima mnogo je opipljiviji nego onda u Bosni. Posebno uz nove tehnologije koje su sve više saveznik u "razvlačenju pameti", eto ispade slično onome kako je to formulirao Mladić započinjući '92. ubijanje Sarajeva.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!