Panamski kanal za - Putina

Kako se i moglo očekivati, priča o takozvanim "Panamskim dokumentima" nakon samo tri dana od objavljivanja postala je svjetski hit. Zato su, naravno, ti papiri i objavljeni. 

 Piše: Zlatko Dizdarević za Radiosarajevo.ba

Svojevrsnu internu arhivu kancelarije "Mossack Fonseca" iz Paname, formiranu još od prije četrdesetak godina, anonimni dostavljač ponudio je još lani njemačkom dnevnom listu Suddeutsche Zeitung. Riječ je o 11 miliona dokumenata o raznim vidovima finansijskih malverzacija, pranju ogromnih suma novca, o poreskim utajama i drugom sličnom kriminalu. Vrijednost tih ogromnih prljavih poslova u svijetu, kažu zvanični podaci, dostiže i tri posto globalnog svjetskog BDP-a! Ozbiljan dio kolača u servisiranju tih rabota ugrabila je firma iz Paname. Kompjuteraši bi kazali, ukupno 2,6 terabajta informacija. WikiLeaks je za njih sitnica.  

Medijski izvori koji ovih dana grozničavo kopaju po ovome objavljuju glavnu pikanteriju: među svima uhvaćenima na djelu pominje se 12 aktuelnih i bivših državnika uz još 128 političara zvučnih imena i visokog ranga. Pitanje je, kako to prije skoro godinu dana a skandal tek sada zapljusnuo javnost. 

U obilju zanimljivosti, od kojih će mnoge tek siplivati, je i ova: Redakcija njemačkog lista, nakon dobivanja onih "terabajta skandala" obratila se Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara (ICIJ) čije je sjedište u Washingtonu. Mora se priznati, zvuči profesionalno. Konzorcij je svojevremeno pokrenula druga dignitetna organizacija, kako joj i ime govori – Center for Public Integrity (CPI). Ovim putem zapaljive informacije su se ciljano distribuirale u 80 zemalja, na adrese 400 novinara i 107 raznih medijskih organizacija. Svi oni, zapravo, analizirali su, klasificirali, sortirali, vagali i obrađivali tih jedanaest miliona dokumenata prije nego što su ih minule nedjelje pustili u javnost kao bombu. 

To su fakti na koje se u startu zalijepila ogromna većina zblanutih čitalaca i gledalaca širom svijeta. Reakcije su očekivane, uglavnom. Od onih koji na ulicama traže skidanje "svojih" sa spiska, poput stanovnika Islanda, do onih koji grozničavo očekuju nastavak selektiranja informacija i imena "naših koji su sigurno unutra, đubrad jedna... preko naših leđa".

Pošto se ništa od planetarnih, "odjednom istina" ne čita baš samo na prvi pogled, zanimljivo je primijetiti i neke nestašluke koji su čudno obilježili priču. Ne moraju biti baš najvažnije ali eto, neka se zna. Možda će nekome i nešto zanimljivo pasti na pamet. 

Naprimjer, o porijeklu firme: Ko je njemački advokat Jurgen Mossack što je 1977. godine, sa 29 godina, osnovao firmu u Panami koja se, evo, proslavlja rezultatima poslovanja radi utaja poreza, pranja novca, tajnih investiranja itd. za klijentelu najvišeg ranga. Otkud u Panami. Dostupni podaci kažu: Otac mu je bio SS oficir. Preživio i pobjegao u Ameriku pa za njih počeo da radi. Filmska priča o špijunu CIA-e u Panami na poslovima protiv – Kube. Sin rođen u Njemačkoj, studirao u Panami i Engleskoj pa s kolegom Panamcem prezimena Fonseca, direktno u business "pranja" s velikim facama svijeta. Do danas tajno. 

Dalje: Informacije što su, kao, procurile jasno govore o geografskoj karti otkrivenih. Sugerira se da među bogatima na Zapadu, u Americi, Evropi i drugim "civiliziranim" destinacijama skoro pa i nema tog muljanja parama. Uz ovo zapažanje ide i informacija da su svi onih novinari i redakcije što su analizirali podatke iz Njemačke, samo iz zapadnoevropskih zemalja. Valjda kao šampioni poštenja i nekorumpiranosti. 

Usput, pomalo znakovit i podatak, prema The Washington Postu: Jedan od glavnih donatora onog "Centra za javni Integritet" je milijarder George Soros!   

Provaljeni dripci u arhivama iz Paname su, generalno, s istoka i iz onih, nekadašnjih, "nesvrstanih zemalja". E sad, treba li se kladiti ko je u cijeloj priči javno eksponirani broj jedan. Ko je apsolutni šampion u objavljenim portretima na prvim stranicama novina i na portalima ovim povodom: Putin! 

Ništa tu ne bi bilo čudno znajući za sve ruske mrakove koji su svakodnevna tema dana po svijetu – s razlogom ili bez njega – da se Putinovo ime, zapravo, nigdje ne spominje eksplicitno u "Panamskim dokumentima". Naravno, među interpretatorima afere mnogo je navođenja na to kako je "Tsar" sakrio i oprao milijarde preko "prijatelja i rođaka" ali, stvar je dokumentirana taman onoliko da je ne bi mogao prihvatiti ni jedan iole ozbiljniji sud na svijetu. Odmah uz bok Putina je, na sličan način, ko bi drugi nego – Asad. 

Ono što u ovakvim prilikama pada na pamet jeste, kako je moguće da tvorci bjelosvjetskih skandala tolikog kalibra vjeruju da se propaganda i obavještajni poslovi uz ovolike "rupe" mogu uspješno prodavati. I kome? Doista je krajnje amaterski vjerovati da će Putin biti uzdrman u Rusiji nakon što mu objavite milion fotografija s natpisom "lopov", a tvorca ove optužbe nađete u lancu koji počinje od SS oficira koji postaje špijun CIA-e u borbi protiv Kube, a operaciju optužbe vode sve sami etablirani zapadni mediji uz pomoć organizacija koje finansira Soros!

Čovjeku stvarno dođe da povjeruje kako i CIA, i zapadni mediji, i advokatske kancelarije u Panami koje vode poslove pranja novca, plus Soros – rade za Putina! Jer svi oni na ovakav način upakovanom pričom "Tsaru" su u njegovoj zemlji samo još dodali na rejtingu, inače napumpavanom ostalim aktuelnim pričama, od Ukrajine do Sirije. Da li je moguće da tolika mašinerija, tamo negdje gdje ima para i gdje se kroje geostrategije, ne shvata da će ga teško, veoma teško ovako srušiti. To mogu samo oni kod njegove kuće, ako hoće. A za sada očigledno neće. 

I drago im što im podrška u tome stiže i – Panamskim kanalom!