Džaba sjećanja

Zlatko Dizdarević
Džaba sjećanja
Vazda se čini normalnim ponadati se na kraju jedne i na početku druge godine da će ova što dolazi biti bolja.

Rijetko da neće. Ovaj put je minula, da ostanemo na svjetskoj sceni, bila toliko loša da je samo to argument kako nova ne može biti gora. A može i to. Ista neće biti. Pobjeđuju potpuno drugi ljudi i druge politike. Džaba sjećanja. Duga epoha varanja je završena. Istine i neistine određuju moćnici i sila medijska. I zločince i heroje u Alepu, i one koji su "good guys" i "bad guys" po svijetu uopće.

Sredine, varakanja, petljanja, obećanja jednog pa činjenja drugog više nema. Epoha kakvog takvog humanizma kao projekta je iscurila, a sada čak i vrijeme laganja da toga još ima. Čitav sistem vrijednosti je toliko promijenjen da se zlo hladno može prodati pod dobro i obratno. Samo ako će se naplatiti. Određenje pobjede i poraza nije više isto.

Tehnološka revolucija, brze komunikacije, nova pamet i mjerila (ne)uspjeha nisu u funkciji "pozitivne" globalizacije, humanizma i povezivanja. Sve je upakovano akademski u okvir liberalnog kapitalizma. Zapravo interesa i profita, čistog imperijalizma, međunarodno legalizirane otimačine, sile i politike koja tu silu logistički podržava i bombašima samoubicama, terorizmom, ideološko-vjerskim zaluđivanjem i bijedom. Valja zlo nahraniti. Da bi sve to moglo da se aktivira na potreban način, ubijeno je i novinarstvo na čije mjesto su ubačeni mehanizmi globalnog pranja uma. Naivnima fascinantno zvuči činjenica da u svijetu danas postoji naučni termin za projekte organiziranog zaglupljivanja, sofisticiranije kazano širenja neznanja ili "zamračivanja znanja". Robert Proctor, historičar znanosti s Univerziteta Stanford utemeljio je naziv za namjerno širenje neznanja – agnotologija! To je, kako kaže, proučavanje namjernih djelovanja širenja neznanja i prevare, obično da se proda neki proizvod ili dobije naklonost. Znamo šta "proizvod" i "naklonost" danas znače. U nastavku objašnjavanja fenomena, Proctor kaže: "Živimo u doba radikalnog neznanja te je čudno da ikakva istina dolazi do nas..."

Raspad svih dosadašnjih "sistema", logike međunarodnih odnosa i principa u Siriji i nadigravanje Amerike i Rusije ovakvo kakvo je sada, nisu došli slučajno. Današnji Bliski Istok proizvedena je krvava otimačka bitka za energente i njihove puteve, protiv onih koji se ne uklapaju na "pravu stranu" tog interesa. Otimači su stvari loše planirali, nisu uzeli u obzir novu realnost – vrijeme monocentrizma je isteklo a nije iskorišteno kako valja. Sirija nije Libija, ni Irak. Zato se ta drama i otela. Kapric i strah od poraza pred neprijateljem za kojeg su mislili da je mrtav, nisu dozvolili racionalno razmišljanje u onih što se smatraju "posebnima". Zapad je proglasio Rusiju monstrumom gorim od ISIL-a, samo zato što se ambiciozno vratila na veliku scenu a nikako to "nije smjela". Politika neće da se zapita, ali nekorumpirana, elementarna pamet to čini: Zašto teroristi, zašto izbjeglice, zašto "normalnost" vijesti o atentatorima, samoubicama - bombašima... Kako to da smo postali sretni što nas policajci naoružani do zuba prate u kino i u restorane?! Hvalimo se uspjehom što na koncertu na kojem je sto hiljada ljudi nije bilo terorista. Zašto su Al-Qaeda i Al-Nusra partneri najjačima.

Globalne i još uvijek vladajuće strukture odgovore na takva pitanja za sebe imaju. Podrška terorizmu za njih je profit. Interes da se zaustavi krv na Bliskom istoku je mimo interesa za neokonzervativce i tamo i bilo gdje drugo. Izazivat će je i dalje, uz zloupotrebu visokih tehnologija i mnogih medija koji više nisu novinarstvo već naručena agresija u sklopu agnotologije, nauke o zaglupljivanju. Tako su i mogući spinovi poput onog da je "rusko hakiranje" Hillary protiv Sandersa i zgrtanje para Clintonovih unaokolo – strateška opasnost za svijet! Da vidimo ko je sve objavio decidnu izjavu Assangea da "izvori hakiranih mailova u vezi s izborima u SAD-u hiljadu posto nisu u Rusiji!" Oni koji su cijelu strategiju te priče zasnovali na demonizaciji Rusije silno su računali s time da će se Putin upecati na Obamine sankcije i odgovoriti onako kako je njima trebalo – agresivno. Ne samo da nije odgovorio, već je naprosto ponizio Obamu, kazavši da će o tome razgovarat s Trumpom. 

To je ono što nije bilo, a sada jeste. Vrijeme snova o "humanoj globalizaciji", o "zajedničkoj Evropi otvorenih granica i kulturnih tradicija kao temelja zajedništva , uključujući i "drukčije i različite", prošlo je. Korporativni interesi u kojima je čak energetski lobi sada protiv vojno-industrijskog – jedan treba mir a drugi strah – određuju približavanje Trumpa i Putina umjesto gluposti sukobljavanja. Zato panika među konzervativcima u Pentagonu, "bivšem" State Departmentu i obavještajnim službama koje su smišljale Irak, Libiju, Siriju... Tu više nema mjesta ni za evropske kobajagi intelektualne mekušce i njihove starinske igrice, kao ni za ljude tipa Sandersa koji je imao šansu ali ne i petlje i pomalo okrutne odlučnosti da ide do kraja. Ni za nekog drugog Obamu koji je obećavao mnogo, oslanjao se na dobrohotnost i "uvjerenja", nemajući snage da vlastita obećanja ispuni. Zato u posljednji čas legat pokušava spasiti osvetama – Netanyahuu u UN-u jer ga je ovaj nadigrao u Palestini i tako ga ponizio na više načina, i Putinu nedokazanom optužbom za hakiranje jer ga je pobijedio u Siriji.   

Konačno, priča o Putinu i Trumpu. Rus je svojom politikom iznenađujuće silnih odluka i poteza prenerazio Zapad, ali time stekao kod mnogih u svijetu i (straho)poštovanje. Naravno, i velike neprijatelje. U Americi je, podjednako šokantno isplivao potpuno atipični Trump, navodno oličenje svega "antiglobalističkog". Greška je u tome što se udžbenička "globalizacija" degenerisala a on je shvatio kako, zašto i u kom pravcu. U toj ravni razumijevanja sile kao koncepta Trump je na istoj strani kao i Putin. Njih dvojica su se razumjeli. Bar za sada. Zajednički profit Exxona i Zarubežnjeva je u saradnji a ne u uzajamnom uništenju. Možda paradoksalno ali samo je to šansa u obračunu s atentatima po svijetu, za dovršetak rata u Siriji, za usporavanje izbjeglica... A ako sterilna Evropa shvati da je važno pomoći takvom trendu, a ne jahati na antiruskim sankcijama i podržavanju histerije što gura NATO na granice prema Moskvi – eto i njoj šanse za preživljavanje.

Dugovi glupostima iz minulih godina morat će se naplatiti u 2017. godini. Bitnije je, ipak, hoće li se shvatiti nova filozofija: Silu koja je postala premoćna treba okrenuti protiv sile! Samoubilački je dokazivati da si jači. Paradoks ovog trenutka je da nada postaju moćnici Putin i Trump. Oni što opstruiraju tu nadu su "fina politička gospoda" koja su vlastite karijere izgradila u ime, a zapravo zloupotrebom mira, demokracije i ljudskih prava. Za takvu igru teško da ima više mjesta uz ovu dvojicu brutalnih pragmata. Džaba sjećanja na nekad. Druga su vremena.        

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najnovije