Život okrenut naopako

Piše: Nidžara Ahmetašević za Manjine.ba

Poštujući demokratske principe o slobodi govora i kulture dijaloga, bez incidenata, bez jezika mržnje, u Tuzli je ove sedmice održana tribina“Savršenstvo šerijata – pogubnost demokratije” koju je organizovalo udruženje sljedbenika selefijskog tumačenja islama, ili kako ih često zovemo – vehabije. Održavanje tribine su pokušale spriječiti udruge koje su, barem se predstavljaju tako, prodemokratske i građanske, tražeći zabranu i koristeći jezik mržnje u svojim istupima u kojima su osuđivali organizatore ove tribine i njihove ideje.

Dok su selafije pozivali antidemokrate da dođu na tribinu i čuju šta imaju reći, postave pitanja ako žele,demokrate su odbile taj poziv i ostale ispred mjesta na kojem se održavala tribina da uzvikuju parole tipa “Niste dobrodošli”, “Mi nismo vaši taoci” i “Mi smo za sekularnu BiH”.

Neki od demokrata koji su se bunili protiv tribine su govorili i kako treba protjerati selafije jer nameću nešto tuđe i strano. Kao da je riječ o nekim strancima, moža čak vanzemaljcima, a ne ljudima koji žive sa nama i koji su rođeni ovdje. Samo su odlučili da budu drugačiji.

Lično se ne slažem sa onim što govore. Ne sviđa mi se kako žive, način na koji tretiraju žene i djecu, ali zato i nisam član te zajednice. Njihov život je njihov izbor. Voljeli bi oni da žive u šerijatski uređenoj državi, što je njihovo pravo, isto kao što bih ja voljela da živim u državi baziranoj na vladavini prava i ljudskim pravima. No, sve dok smo u Bosni, čini se ni meni ni njima se neće želja ostvariti.

Isti dan kada je održana tribuna u Tuzli, Međunarodna krizna grupa je objavila izvještaj koji se tiče politizacije islama u BiH, u kojem se spominju, pored ostalog, i selafije.

U izvještaju stoji da u BiH ima vjerovatno nekoliko hiljada sljedbenika selafijskog učenja i da nisu ujedinjeni. Također podsjećaju kako su prvi koji su donijeli ovaj za nas drugačiji način prakticiranja religije bili mudžahedini koji su dovedeni tokom rata, uz pristanak lokalnih vlasti, da se bore. Tokom svog boravka, mnogi su osnovali porodice, i kao misionari širili svoje nazore i ubjeđenja.

Većina tih stranaca odavno je napustila našu zemlju, neki jer su morali, neki jer su samo nastavili svoju misiju. Među njima je bilo kriminalaca, ljudi koji su odgovorni za ratne zločine, loših ljudi, a valjda i dobrih. Selafizam je ostao u Bosni, kao što ga ima svuda u svijetu, i danas su sljedbenici većinom Bosanci i Hercegovci. Često vrlo mladi ljudi koji su imali razna teška iskustva i ponekada im je pripadnost ovoj zajednici bijeg od stvarnosti. U izvještaju piše i da uglavnom nisu agresivni. Ipak, među njima naravno ima onih koji su ekstemisti, kakav je recimo Mevlid Jašarević koji je izvrišio napad na Američku ambasadu u Sarajevu pri kojem je ranjena jedna osoba, ali njegov čin nije dobio javnu podršku ove zajednice.

Također stoji kako sljedbenici ovog pokreta nisu bili masovno uključeni u druge nasilne incidente već godinama. Pojedinci koji su počinili krivična djela, zbog kojih su i procesuirani, su uglavnom stranci ili osobe sa kriminalnim dosijeima ili pak osobe koje imaju određena psihološka oboljenja. “Postoji rizik da se slično može ponoviti, manji incidenti, ali nema znakova organizacije koja je sposobna ili ima interes da izazove masovno nasilje i teror”, smatra Grupa.

Zaključak ovog vrlo zanimljivog, i bitnog izvještaja, je da su selafije mala, podjeljenja i ne-nasilna zajednica, ali da prava nestabilnost i nasilje prijete od nacionalizma koji u zadnje vrijeme ponekada ima podršku zvanične Islamske zajednice (IZ) i njenih lidera.

Međunarodna krizna grupa tako ukazuje na jako bitnu činjenicu da je IZ u BiH postala bitan politički faktor koji utiče na oblikovanje bošnjačkog nacionalnog identiteta.

“Činjenica da Islamska zajednica koristi bošnjački nacionalizam, djelimično kao odgovor na srpski i hrvatski, je nešto što može dovesti do podizanja tenzija. Ovo je slučaj danas u Mostaru gdje IZ zagovara tvrdu liniju, pokušavajući ujediniti Bošnjake u njihovoj političkoj borbi protiv hrvatskih partija, instruirajući ih kako da glasaju za lokalne vlasti i formiraju općinu. Iako su gradski mandat i budžet istekli, u Mostaru nisu održani izbori 2012. Bez vlasti fomiranih po zakonu, postoji rizik da će biti suspendovani svi servisi grada. Bez postizanja teškog kompromisa, svi građani će patiti,” kaže se u izvještaju.

Tokom proteklih godina, lideri IZ u BiH u više navrata su otvoreno koristili jezik mržnje prema svima onima koji ne misle kao oni, uključujući novinare, nevladin sektor, pripadnike manjinskih grupa… Teško da su spremni na dijalog, ne žele slušati nikoga, nameću svoje stavove i vidno utiču na to da se ionako loša situacija u ovom zemlji još pogorša. Pri tome, ulaze u sve pore društva i, zajedno sa drugim vjerskim zajednicama, utiču na to da država ima sve manje odlika sekularne.

Građani se uglavnom ne bune protiv ovoga, jer građani u BiH, kao što često rade i mediji, se radije bave manje bitnim stvarima, jer je to lakše, valjda. Problem nam je tribina na kojoj govore bradate spodobe, mada nas pozivaju na dijalog, ali nam nije problem što se Mostar utapa u ludilu već više od 15 godina. Kao i cijela zemlja.

Svoje reakcije možete poslati autorici na e-mail: nidzara@manjine.ba