Žene za izvozni biznis

Piše: Aleksandra Petrić, Manjine.ba 

Savjet ministara Bosne i Hercegovine već odavno dogovara sa Vladom Katara međudržavni sporazum kojim će se definisati opšti okviri regrutovanja radne snage iz naše zemlje za potrebe Katara. Slična vijest se pojavila u odnosu na neke od zemalja Evropske Unije, kao što je Austrija, koja je iskazala potrebu da u okviru šire liste deficitarnih zanimanja (tesari, stolari, tokari, bravari, elektro inženjeri, njegovateljice i medicinske sestre, i dr.) uposli kvalifikovane radnike i radnice iz Bosne i Hercegovine, koji_e poznaju jezik. Do sada je ovu priliku iskoristilo nešto manje od 400 žena i muškaraca, što je otprilike 0.07% od broja trenutno nezaposlenih u BiH. Teško da će ova strategija rješavanja problema nezaposlenosti u nas obogatiti bilo koga osim centre moći koji kontrolišu krupni kapital i tržište rada i u nas i vanka. Kada je u pitanju Austrija, sklona sam misliti da će možda neki i neke od naših pečalbara i pečalbarki pronaći sreću pokušavajući izvrdati sistem u kojem se smjenjuju papiri, dozvole, jeftini ekspres restorani i marketi u kojima im mašu konzerve pred istekom roka trajanja, svaka po 50 euro centi komad.

To je već uhodana tradicija koja decenijama obilježava njihov svijet. U tom svijetu nema mjesta negativnim emocijama. Sve štima dok god je moguće naviti sat i dići se po mraku na bauštelu, pa se uveče oprati i uštekati dnevnicu koja sigurno kapa za unutrašnje gletovanje kuće koja se završava u domovini. Smjenjuje se radna odežda i pidžama, nedeljna opijanja i bajramske/božićne/uskršnje posjete kući, gdje na sva pitanja žene, djece, rodbine, komšija i prijatelja u vezi života u tuđini postoji samo jedan jedini mogući odgovor – Ekstra! Fantastično! Da se dušmani ne raduju. Gluho bilo.

Kad god vam se učini da je dno blizu, postoji i niže od toga.

Sve ove brižljivo njegovane, gotovo vojničke ali još uvijek podnošljive matrice neće važiti za armiju sluškinja koju najbogatija država svijeta namjerava regrutovati u Bosni i Hercegovini za poslove brige o domaćinstvu, starima i djeci. Katar, sa bruto nacionalnim prihodom od vrtoglavih 88000 dolara po glavi i ukupnim stanovništvom koje je manje od polovine BiH ima široko raspostranjenu i dokumentovanupraksu verbalnog, psihičkog, fizičkog, kao i seksualnog zlostavljanja, uskraćivanja hrane i odmora takozvanim „kućnim radnicama“ koje se regrutuju pretežno sa Filipina, iz Indonezije, Šri Lanke i Nepala. One rade za mjesečne nadnice između 200 i 250 dolara (između 300 i 370 KM), i za njih, nekim čudom, ne važi lokalni zakon o radu, tako da nemaju pristup bilo kakvim oblicima zaštite. Indija je recimo zabranila svojim državljankama rad u Kataru upravo zbog sve glasnijih kritika nedostatka zaštite i široko rasprostranjenog zlostavljanja žena u ovoj robovlasničkoj industriji.

Ne znam da li je Savjet ministara Bosne i Hercegovine već i ozvaničio sporazum sa Vladom Katara i šta je njegova sadržina.

Sudeći po pisanju medija u Kataru, to je već utvrđen pazar. Očito je da se ovo posmatra kao dobra poslovna prilika za oslobađanje od balasta potencijalno značajnog broja žena iz BiH sa liste nezaposlenih. Manje izdvajanja para iz budžeta za posebne programe koje ne samo da moraju podsticati već i osigurati posao ženama, a koje će vlasti u Bosni i Hercegovini kad tad morati realizovati. A Katar je zemlja koja kipi od prirodnih resursa koji nam mogu itekako zatrebati.

Najmanje što vlasti Bosne i Hercegovine mogu učiniti za žene ovdje koje vape za bilo kakvim poslom i razmišljaju da ovo i nije tako loša prilika jeste da ih upoznaju sa svim problemima koji postoje u Kataru u pogledu položaja kućnih radnica iz drugih zemalja. Da ne ćute o situaciji u Kataru i o tome da gotovo izvjesno neće postojati nikakva kontrola nad formalno dogovorenim uslovima koje su pogodili i stavili na papir. Jer se to već dogodilo.

Mnoge žene koje su bile i još uvijek jesu u Kataru kako bi prehranile svoje porodice su bile uskraćene za bilo kakvu pomoć i zaštitu od zemalja koje su trebale da brinu o njima. Tako bi trebalo da izgleda „konačno rješenje“ za nezaposlene žene u Bosni i Hercegovini?

Ovaj tekst se sasvim fino mogao zvati „Dotak’o sam dno života.“ Ali je važno znati da su u ovom slučaju žene samo izvozni biznis. Ništa lično.

A glavni distributer za tržište Katara je Bosna i Hercegovina.

Banja Luka, maj 2013