Savršenstvo demokratije - pogubnost šerijata

Piše: Emir Imamović

Ako je, kao što je rekao Winston Churchill, „demokratija najgori oblik  vladavine osim svih ostalih koji su bili isprobani sa vremena na vrijeme“, onda šerijat možda nije najgori od svih ostalih isprobanih s vremena na vrijeme, ali među najgorima sigurno jeste. Samodokaziva je to istina, a takve se – što bi rekao penzioner Mustafa Cerić – ne dokazuju. No, ako nekome ipak treba dokaz, dovoljno je napraviti paralelu između, recimo, nadasve divne Saudijske Arabije i one odvratne Švedske. U bogatoj kraljevini davno su pređene granice slobode, dakle zašlo se u sferu čistog pasjaluka, pa tamošnje žene, ne znajući više šta bi od sebe – nakon što im je već dozvoljeno da traže posao bez dozvole skrbnika, te najavljeno da će 2015. čak smjeti glasati na lokalnim izborima – sada još traže da im se dopusti da  voze automobile! I to same, bez pratnje pet, šest muških rođaka i, normalno, pokrivene tako da se ne zna je li ono zamotano za volanom pedesetosma prinčeva supruga ili Kobe Bryant na godišnjem. U hladnoj Švedskoj, opet, muškarac ne smije – kako je zaključio neki ovdašnji nesretnik kojeg je izbjeglička sudbina odvukla u šugavi Stockholm – ni vlastitu ženu istući iz pedagoških razloga. I to onu jednu i jedinu zakonom dopuštenu. A ona, opet, smije i voziti i glasati i biti u vlasti i raditi... Sve skoro gola: otkrivenih nogu do koljena, pa čak i koji centimetar više, bez hidžaba, nikaba, kebaba, kako se to već zove, rukavica i dozvole muža kojeg ne mora pitati čak ni smije li na operaciju upaljenog slijepog crijeva.

Ne pretjerivati u samoubilačkim napadima

Ima na ovom svijetu, u Bosni i Hercegovini, i u Tuzli, ljudi koje je lakše ubijediti da su dva i dva devedeset jedan, nego da je „demokratija najgori oblik  vladavine osim svih ostalih koji su bili isprobani sa vremena na vrijeme“, računajući i šerijat. Takvi, okupljeni u udruženju umilnog imena „Riznice dobra“ – zvuči, otprilike, kao da odbjegli velediler narkotika Naser Keljmendi osnuje fondaciju za brobu protiv ovisnosti -  organizirali su dvadeset petog februara, u Kristalnoj dvorani Hotela Tuzla, tribinu nazvanu „Savršenstvo šerijata – pogubnost demokratije“ i na nju, kao predavače pozvali dva eminentna manijaka: Nusreta Imamovića i Bilala Bosnića. Imamović – nije se mogao prezivati drugačije? - vršitelj dužnosti poznavaoca ispravnog islama za područje Gornje Maoče i okolnih pripizdina, poznat je, pored ostaloga, i po izjavi da samoubilački teroristički napadi nisu zabranjeni, sasvim suprotno, jedino ne treba pretjerivati s njima. Valjda zbog manjka materijalno-tehničkih sredstava. Bilal Bosnić je skloniji lijepoj pisanoj riječi, poeziji najprije, a u jednoj svojoj pjesmi koja, evidentno, ne govori o zeki i potočiću, kaže: Neka znade Amerika i ostali din-dušmani/da su sada muslimani svi ko jedan talibani/poslušajte, braćo, dina/o, mumini, cijelog svijeta/s dinamitom na prsima/vode puti do dženneta. Bosnić, što mu se može uzeti kao jedina mana, ne prelazi sa riječi na djela i za sada su male šanse da na kakvom proplanku, sam samcat naravno, provjeri posljedice aktiviranja dinamita na prsima.

„Nije šala bit' budala“, zna reći moj otac, komentirajući razne društvene pojave i događaje. I fakat nije. Ni najmanje. Članovima „Riznice dobra“ moglo je pasti na pamet da organiziraju tribinu nazvanu „Savršenstvo šerijata – pogubnost demokratije“, upravo zato što je Bosna i Hercegovina, koliko-toliko, demokratsko društvo. Da je obrnuto, da je uređenje šerijatsko, organizatori i učesnici tribine pod nazivom „Savršenstvo demokratije – pogubnost šerijata“, završili bi povješani na banderama ulične rasvjete u roku odmah. I to u boljem slučaju. U gorem, prvo bi prošli proces utjerivanja vjere u kosti, nakon što bi u njima boga ubili od batina.

Prednost demokratije u zagovaranju šerijata

O prednostima demokratije, inače, najbolje svjedoče njeni protivnici, oni što demokratska prava zloupotrebljavaju ne bi li ih trajno ukinuli. „Javnu tribinu ne organiziraju Nusret Imamović i Bilal Bosnić, niti Hotel 'Tuzla', već grupa građana Tuzle okupljenih oko Udruženja za promicanje pozitivnih vrijednosti 'Riznice dobra' Tuzla. Dakle, mi aktivisti udruženja smo u organizaciji ove tribine, te shodno vlastitim ubjeđenjima dali joj naziv i definisali temu, te pozvali gore dvojicu spomenutih predavača kao osobe za koje mi smatramo da mogu dati značajan doprinos uspješnoj afirmaciji i postizanju željenih ciljeva održavanja tribine... Hotel 'Tuzla' je privatni hotel na usluzi svim građanima Tuzle, ali i građanima Bosne i Hercegovine, tako da ne vidim zašto bi usluge Hotela 'Tuzla' bile uskraćene nama koji smo kroz razne događaje i dešavanja u našim životima od malena pa do današnjih dana koristili i koristimo usluge Hotela 'Tuzla'. Menadžment Hotela 'Tuzla' je jedan visoko profesionalan poslovni tim i doista ne vidimo zašto bi nam uskratili gostoprimstvo nakon što smo se u našem planu aktivnosti koji smo dostavili i Hotelu 'Tuzla' i MUP-u TK, izjasnili da na tribini neće biti nikakvih obilježja, poziva niti govora kojim se poziva ili podstiče na oružani sukob ili upotrebu nasilja, na nacionalnu, rasnu, vjersku ili drugu mržnju... Želite nam uskratiti pravo da u tom istom 'našem' hotelu i u 'našem' gradu organizujemo javnu tribinu na kojoj želimo istaknuti savršenstvo islamske vjere i islamskog načina života, te ukazati na pogubnosti brojnih socijalnih anomalija, nemorala i nepravdi koje su se raširile u demokratskim društvima, kako kod nas tako i u inozemstvu...“, priopćili su iz „Riznice dobra“, reagirajući na najavu mirnih prosvjeda protiv njihove tribine i usputni sumanuti poziv na bojkot usluga Hotela „Tuzla“, na komercijalnim osnovama svima dostupnog za vjenčanja, proslave rođendana, spavanje, ručanje, pijenje i korištenje slobode govora da se govore gluposti o, recimo, „socijalnim anomalijama, nemoralu i nepravdi koje su se raširile u demokratskim društvima, kako kod nas tako i u inozemstvu“, te šerijatu kao lijeku za sve bolesti modernog doba, od korupcije i nepravde do proklete mogućnosti izbora načina života i načelnika općine.

Kada je u jednom intervjuu upitan o problemima sa slobodom štampe, osnivač moderne Turske, Kemal Ataturk, je rekao kako je rješenje za sve probleme koji proizilaze iz slobode štampe u još više slobode. I svi problemi demokratije rješavaju se sa još više demokratije. Računajući i probleme onih koji je preziru, jer samo zahvaljujući njoj imaju mogućnost prezir iskazati, a da ne završe na doživotnoj. Članovi „Riznice dobra“ su, organizirajući tribinu o pogubnosti demokratije, zapravo demonstrirali sve mane nedemokratskih uređenja. Kao takvi, ma šta zagovarali – a zagovaraju planetarne budalaštine – oni su manji problem od onih građana koji demokratiju ne koriste kao najefikasnije oružje u borbi protiv religijskog ekstremizma, socijalnih anomalija i opće nepravde. Recimo tako što će o njima javno govoriti ili protiv njih demonstrirati u što većem broju, ali ne na Facebooku, već na ulici. Ne zauzmu li je oni, učinit će to imamovići i bosnići i to demokratskim sredstvima. A onda allahimanet slobodo.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba