Oni za koje neću glasati

Piše: Nidžara Ahmetašević

Na lokalnim izborima u BiH građani će birati načelnike općina i poslanike u općinskim vijećima. Njihov zadatak je da se brinu o lokalnoj zajednici, odnosno: da omoguće uslove za razvoj lokalne zajednice, da se brinu o lokalnim potrebama stanovništva, vode urbanističko-stambenu politiku, donose urbanističke planove, odlučuju o korištenju građevinskog zemljišta, održavaju i uređuju lokalne ceste i javne površine, brinu o okolišu, zaštiti od buke, javnom redu i miru, vode brigu o turističkim resursima… Ukratko, za sve nas jako bitne stvari, svakodnevne, životne.

U Bosni i Hercegovini ima više od 130 općina. Ove godine za lokalne izbore, prema podacima Izborne komisije, registrovalo se 190 političkih stranaka i 30.000 kandidata, što je, kažu, svojevrstan rekord u Europi. Od tih kandidata, govorim u svoje ime, očekujem da pokažu kako će kada dođu na vlast se brinuti o općini na kojoj žive, dakle šta će učiniti da nam svima bude ugodnije i ljepše, za početak ispred naših, i njihovih kuća. Nažalost, gledajući ponašanje kandidata na ovogodišnjim izborima (a nije ništa bolje bilo ni do sada) tek rijetki će zaista da se brinu za općine na kojima žele da budu izabrani.

Poruke koje šalju tokom izborne kampanje ostavit ću nekom drugom da analizira i komentariše, a meni su pažnju privukli plakati, odnosno kako i gdje su postavljeni. Kandidati skaču na nas sa zgrada, vrište sa drveća, prikradaju se sa klupa, posmatraju nas sa bandera… Letke bacaju po ulicama, ubacuju u haustore i ostavljeni na pragu ne brinući se da li ćemo mi uopće obratiti pažnju na njih… Na predizbornim skupovima dijele promotivne materijale koji često završe razbacani i razbucani po ulicama, u parkovima i na trgovima. Nakon skupova, iza njih ostaju brda smeća o kojima kandidati uopće ne mare… Sve to rade na području općina za koje se ne samo kandiduju, nego na kojima žive, pri tome ne poštujući postojeće zakone i pravila koji im to zabranjuju. Mogu li nam uopće na jasniji način reći da ih nije briga za bilo šta sem da sebi obezbijede komad kolača vlasti?

Autorica teksta snimila je nekoliko fotografija na ovu temu, koje možete pogledati u gornjoj fotogaleriji 

Meni kao glasaču to više od svih slogana, slika i kampanja govori o tome kako će se kandidati ponašati ukoliko im poklonimo povjerenje – bezobzirno, bezobrazno, nekulturno (odnosno, kao i do sada), a da je zakon za njih samo mrtvo slovo na papiru. Sasvim dovoljan znak da im ne poklonim svoj glas.

I već znamo, naučeni na predhodnim lekcijama (odnosno izborima), da kada „cirkus“ ode, onaj ko pobijedi neće obići sva mjesta na kojima su postavili plakate i ukloniti ih. Kiša i vjetar će ih razbucati, nosati po ulicama i preko krovova, a novoizabrane općinske vlasti će se brinuti o tome kako raspodjeliti pozicije, kome dati poslovne prostore, kako namjestiti tendere i pronalaziti druge načine da nam pošalju poruku da ih i nije posebno briga za građane.

Male su razlike među strankama i kandidatima, povjerenje u njih još manje. Ne znam kome, nakon svih razočarenja, više vjerovati i da li ikome? Glasanje je dužnost svakog građanina, ako ništa prema samom sebi i daje nam puno pravo da kritikujemo one koje smo izabrali ako ne rade što su obećali, te i da tražimo njihovu smjenu. Onaj ko želi moj glas mora mi pokazati da se brine za mene i okruženje u koje živim. Sudeći po ovom što smo do sada vidjeli, izbor je ustvari skoro pa nikakav. Sigurno je jedino da će BiH tokom kampanje, a vjerovatno i nakon, izgledati još ružnije i tužnije nego je to sada

Manjine.ba

Svoje reakcije možete poslati autorici na e-mail: nidzara@manjine.ba