Neoprostivo Pape

Piše: Emir Imamović za Radiosarajevo.ba

Safet Sušić, selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, rekao je nakon briljantne pobjede protiv Grčke, kako njemu i njegovim igračima poslije te velike večeri niko ne bi oprostio neodlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil. I kao jugoslavenski reprezentativac i danas kao trener, Pape je bio i ostao blizak sa Ivicom Osimom, najboljim bosanskim trenerom svih vremena i mjernom jedinicom za autoritet u nogometu. Čini se, ma ne čini, očito je, kako je Sušić od Osima, prije svega ostalog, naučio da je euforija prečica do razočarenja, pa sada – baš kao što je Švabo nakon velikih Željinih pobjeda, umjesto o zbilja sjajnoj igri, uobičavao govoriti o sreći i spletu okolnosti – svaku histeriju zaustavlja u začetku. Nije to loše, sasvim suprotno, jer ako postoji nešto u čemu smo vječiti kandidati za svjetske prvake, onda je to euforičnost poslije koje najčešće dolazi užasno bolno otrježnjenje.

Pokušamo li, međutim, govoriti bez navijačkih emocija, dakle na osnovu činjenica, kompariranja kvaliteta timova i sa pogledom na ostale kvalifikacijske skupine, teško da ćemo izbjeći zaključak kako je već nakon objave imena reprezentacija sa kojima ćemo se nadmetati za odlazak u Brazil, sve osim direktnog plasmana na Mundijal bilo i ostalo – neoprostivo. Naša i grupa E – u kojoj su Švicarska, Albanija, Norveška, Island, Kipar i Slovenija - su, da se ne lažemo, jednostavno najlakše. Da smo birali, teško da bi izabrali bolju od ove koju imamo i eventualno bi mogli raspravljati o tome je li Švicarska slabija ili jača od Grčke i koliko tačno. U svim ostalim skupinama, naše prvo mjesto bilo bi ravno čudu.

Kakve smo sreće inače, veliko je iznenanđenje da nas nije zapalo igrati protiv Holandije, Njemačke, Italije, Engleske, Francuske, Španije, Portugala, Rusije, Belgije, Hrvatske, pa se još i u baražu naduravati sa Ibrahimovićevom Švedskom, uspaljenom Crnom Gorom, Bugarskom, Rumunijom ili Danskom koju, kao što znamo, rutinski pobjedimo uvijek, osim kada je neophodno.

Kako postati veliki

U posljednja dva kvalifikacijska ciklusa, nakon kojih smo četiri puta igrali sa Portugalom, susretali smo se sa timovima za koje se, čak i kada im ne ide, teško može reći kako su protivnik za poželjeti. Ćiro Blažević nas je, da se eto podsjetimo, do doigravanja doveo kroz grupu u kojoj su bili i Španija, Turska i Belgija, a od mogućih osamnaest bodova iz tih mečeva, osvojili smo tek sedam. Protiv Španije smo dva puta izgubili, od Turaka jednom, da bi u Zenici odigrali neriješeno, a danas – tada svakako ne – respektabilnu Belgiju smo pobijedili u dvije vezane utakmice u kojima je svaka naša lopta upućena u okvir gola i ušla u gol.

Sušićeve prve kvalifikacije pamtimo po nepostojećem penalu dosuđenom za Francuze, a mogli bi i po porazu od istih tih Francuza u Sarajevu, neriješenom rezultatu iz Tirane ili po tome kako su nas Rumuni na svom terenu poderali „k'o seljak Oslobođenje“. O onome što je bilo prije, u svim onim kvalifikacijama u kojima smo bili pretplaćeni na četvrto mjesto u grupi, ne vrijedi govoriti. Bilo je to neozbiljno vrijeme za iste takve ljude pored kojih veliki igrači – Bolić, Kodro, Barbarez, Salihamidžić, Konjić, Hibić, Papac... – nisu mogli ništa više nego gubiti i od kvalitetnih ekipa i od teških duduka. U boljim slučajevima, rezultati drugih mečeva bi išli u prilog reprezentaciji, pa je rok za opće razočarenje bivao nešto duži: čisto da poraz više boli.

Bh. reprezentativci prije utakmice s Grčkom, Foto: Damir Hajdarbašić, Radiosarajevo.ba

Negdje na početku manadata, Safet Sušić je svojim igračima kazao da će biti veliki tim kada počnu pobjeđivati one koji takvi već jesu. Za Grke, naravno ako ih poredimo sa Njemačkom ili Španijom, Italijom ili Holandijom, ne možemo reći da su veliki, ali daleko od toga su mali. Oni su reprezentacija koju, jednostavno kazano, valja shvatati ozbiljno, bez obzira što se ne zna, kako je rekao Osim, šta je teže: gledati ih ili igrati protiv njih. E, takvu Grčku mi nismo pobijedili, već demolirali u utakmici u kojoj su pored nas izgledali baš onako kako izgledaju protiv ozbiljnih ekipa: nemoćno, ma koliko se trudili.

Prvo mjesto Bosne i Hercegovine u grupi „G“, rekosmo, ne treba precjenjivati, ali ni potcjenjivati. Sasvim suprotno, upravo se takve skupine, naizgled bogom dane za plasman, za tren pretvore u minsko polje. Zna to, bolje nego iko, bivši hrvatski selektor Slaven Bilić. Za put na Euro u Poljskoj i Ukrajini, Hrvatska je igrala sa Grčkom, Izraelom, Gruzijom, Latvijom i Maltom. Zvuči kao Grčka, Slovačka, Latvija, Litva i Lihtenštajn, pa još i malo lakše. A onda... E onda je, prije tačno dvije godine, Gruzija dala gol Hrvatskoj u devedesetoj minuti. Nešto ranije, Hrvatska i Grčka su u Zagrebu odigrale kao Grčka i BiH u Ateni i ona lagana grupa više nije bila takva. Na kraju je za samo osam minuta, Hrvatska kao apsolutni favorit za direktan plasman, završila u baražu: Samaras i Gekas su u Atini pogodili u sedamdeset i prvom i sedamdeset i devetom minutu.

Još pet…

Uoči prijateljske utakmice između Slovenije i Bosne i Hercegovine, slovenski selektor Srečko Katanec je izjavio da ga fascinira lakoća sa kojom Sušićev tim pobjeđuje takozvane male reprezentacije. Zbilja, protiv onih od kojih se ne očekuje ništa, ali znaju užasno komplicirati poredak, mi igramo kao na Playstationu: tako da niti jedne jedine sekunde nije upitno hoćemo li pobijediti, već sa koliko razlike. Ako postoji nešto što se Safetu Sušiću kao genijalnom nogometašu uopće moglo zavesti pod mane, onda je to bio manjak brzine. No, kako je kazao mostarski Maradona, Blaž Baka Slišković, trčanje je svakako za one što ne znaju s loptom. Brzina i temeljitost inače ne idu zajedno: prvo, naime, onemogućava drugo.

Za fudbalsku reprezentaciju BiH bez zadrške možemo reći da je sagrađena temeljito: nakon apsolviranja onih timova protiv kojih su greške najskuplje, došli smo do faze osvajanja dovoljnog broja bodova protiv ekipa koje, poput Grčke, plasmanima na velika takmičenja nikoga ne iznenađuju. Drugačije rečeno, da je na našem mjestu bilo ko, Italija recimo, i oni bi, praveći račun za plasman, kalkulirali sa nulom u Atini i pobjedom kod kuće, te maksimalnim brojem bodova iz mečeva sa Latvijom, Litvom i Lihtenštajnom, te, u najgorem slučaju, sa samo jednom pobjedom protiv Slovačke.

Pred Bosnom i Hercegovinom je još pet utakmica u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu i u njima treba osvojiti dvanaest bodova koji garantiraju odlazak. Dakle, možemo birati hoćemo li izgubiti i od koga. Ali jednom. Latvija, Litvanija, Lihtenštajn i Slovačka, slabije su reprezentcije od Grčke. Prve tri su, zapravo, kako ih Katanec naziva, zaista male, a ni četvrta nije baš nešto velika. Oni zbilja veliki će ići u Brazil, na jedino mjesto na kojem i mi realno možemo izmjeriti koliko smo narasli. Šta god tamo bilo, oprostivo je. Sve drugo - i to, da ponovimo, od trenutka u kojem smo saznali imena protivnika u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo - nije.

Ma zna to, naravno, i Safet Sušić, ali kao Švabin đak neće da prizna. Uostalom, za euforiju ćemo imati dovoljno vremena.

Svaku svoju reakciju možete poslati autoru na e-mail: imamovic@radiosarajevo.ba