Neki sasvim drugi svijet

Piše: Nidžara Ahmetašević, Manjine.ba

Na prostoru od sedam hiljada metara kvadratnih, u dijelu grada koji se zove Tjuvrholmen u Oslu, ovog septembra otvoren je Astrup Fearnley muzej – remek djelo arhitekte Renza Piana. Muzej je smješten na fjordu i čine ga tri zgrade sa staklenim krovovima i zidovima, povezane drvenim mostovima koji vode i do kompleksa stambenih zgrada sagrađenih u sličnom stilu. Pored zgrade je prostor za šetnju i odmor, ali i mala plaža. Svaki detalj unutra je pažljivo osmišljen – od šteka na vratima, do aparatića za plaćanje karticom.

Ovaj muzej savremene umjetnosti, čija kolekcija je osnovana 1993. godine, je vlasništvo porodice norveških brodograditelja – Fearnley. Osnovna kolekcija – koja je u stalnoj postavci – je fokusirana na moderne američke umjetnike, ali od nedavno ima sve više djela umjetnika iz drugih zemalja, kao i Norveške. Tu su radovi Jeffa Koonsa, Richarda Princa, Cindy Sherman, Matthew Barney, Andy Warhola, Toma Sachsa, Douga Aitkena, Olafura Eliassona, Cai Guo-Qiang, Damiena Hirsta….

Godišnje imaju šest do sedam izložbi, uz stalnu postavku. Propusnica za godinu dana košta oko 40 eura za jednu osobu, oko 60 za dvije, 30tak za studente i oko 35 za penzionere. Jedan ulazak je 10 eura. Za novinare besplatno. I za djecu je sve besplatno. Muzej redovno organizuje dječije radionice sa poznatim umjetnicima. Otvoren je svaki dan (osim ponedjeljka) od 12, ali puno ranije ljudi dolaze i obilaze park skulptura koji okružuje muzej (i također je djelo Renza Piana), te polako staju u red.

Muzej Ars Aevi nije privatno vlasništvo i skoro pa je vršnjak onom u Oslo, samo što je onaj na fjordu, čini se, imao sretnije “djetinjstvo”.

 Plac na kojem treba biti izgrađen muzej Ars Aevi; Foto: Radiosarajevo.ba

I to nije sve što ih spaja. Tu je i Renzo Piano. On je uradio projekat za muzej u Sarajevu koji je trebao biti otvoren 2014. godine, ali se to neće desiti. Da imamo muzej, više od 160 djela bilo bi u njemu i to takvih da bi nam mogli zavidjeti ne samo u Oslo nego i brojni drugi muzeji savremene umjetnosti. Bili bi tu na jednom mjestu Marina Abramović, Jannis Kounellis, Joseph Kosuth, Michelangelo Pistoletto, Braco Dimitrijević.… Za sada sva djela stoje u Art Depou Ars Aevi-a u Skenderiji.

Kada su bolji dani, rekli su mi u ovom privremenom muzeju, kolekciju obiđe osam ljudi. Najčešće danima niko ni ne zaviri. Goste grada, izuzev rijetke i one koji to sami traže, niko ne vodi u obilazak ove kolekcije. U gradu skoro da nema oznaka koje bi vas uputile ka Ars Aevi postavci.

Ulaz je slobodan.

Krajem septembra ove godine, gotovo isti dan kada je otvoren muzej na fjordu kojeg je projektovao Piano, osnivač i direktor projekta Ars AeviEnver Hadžiomerspahić je u Sarajevu podnio ostavku. Ostavku je podnio nakon 12 mjeseci protesta kojim je pokušavao skrenuti pažnju javnosti na značaj izgradnje muzeja savremene umjetnosti u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Na kraju je očistio most koji je projektovao Piano na Vilsonovom šetalištu, u neposrednoj blizini mjesta gdje bi nekada trebao stajati muzej. Most koji je odavno oštećen i o kojem niko ne vodi računa.

Sebi za utjehu, obiđem ponekada Art Depo na Skenderiji. Ništa ne promjeni taj moj obilazak u sveopćem ludilu, ali imam na tren osjećaj da sam dio svijeta,a ne neka udaljena planeta čiji stanovnici uporno odbijaju sve što bi ih održalo u životu.

Svoje reakcije možete poslati autorici na e-mail: nidzara@manjine.ba