Kako je Mevlid ubio skandal

Piše: Emir Imamović za radiosarajevo.ba

"Osvrni se naokolo, svi su se promjenili. Više skoro nikoga ne možeš prepoznati. Nejasno je jesu li to sad mnogi skinuli maske, ili ih upravo navlače" (Kader Abdollah: 'Kuća imama')

Da Mevlid Jašarević nije zapucao na Ambasadu Sjedinjenih Država, Kader Abdollah bi jedva, ako bi ikako, preživio Sarajevo.

"POD HITNO ZAUSTAVITE PRODAJU I DISTRIBUCIJU KNIGE O NASEM CIJENJENOM POSLANIKU MUHAMEDU S.A.V.S. !! OD USMRDELOG AUTORA -KADIR ABDULAH- I TAKODZE NEVERNIKA KAO I SVI VI U USMRDZELOJ IZDAVACKOJ KUCI, ''Buybook' ! Ako ovako nastavite ,ZIVE CEMO VAS SVE ZAPALITI SA SVIM VASIM PRLJAVIM IZDANJIMA ! Alahu ekber !!!!!!!!!!", piše je u jednoj od poruka kojima je, mirno i dostojanstveno, zatrpan inbox izdavačke kuće Buybook iz Sarajeva.

Godinu i pol dana nakon što se u knjižarama pojavila treća Abdollahova knjiga na bosanskom jeziku, nakon 'Dugog putovanja praznih flaša' i obiteljske sage 'Kuća imama', 'Poslanik' je pročitala diplomantkinja Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Šahsena Đulović i u islamskom listu Preporod roman uporedila sa karikaturama Poslanika Muhammeda objavljenim u danskim novinama Jyllands Posten 2005. godine.

"Želimo skrenuti pažnju na opasnost koja proizilazi iz ove knjige koja se, po BiH, već koristi u svrhu obezvrjeđivanja islama, uz tvrdnje da je 'konačno na vidjelo izašla prava slika islama i Muhammeda'. Apelujemo na sve one u čije ruke dospije ova knjiga da imaju u vidu da je ona djelo puno izmišljotina, laži i lukavih prevara i da nema veze sa historijskim činjenicama na koje se autor poziva... Ono što, međutim, posebno brine jeste činjenica da tako renomirani izdavač kao što je Buybook objavljuje ovakvo djelo... Ovaj potez se ne može drugačije tumačiti nego kao ponovno guranje prsta u oko bosanskim muslimanima!", napisala je, pored ostaloga, Đulović, ubrzo podržana od autora sličnih svjetonazora, jedva pismenih i još manje pronicljivih novinara islamističkih portala  ili elektronskog magazina Saff, na čijoj je naslovnici Abdollahov roman predstavljen kao "crna knjiga islamofobizma". Uz, naravno, manjak svjesti o tome da romani o povijesti i historija kao nauka, jednostavno, nisu isto, jer za drugo važe svete činjenice, dok je za prvo sveta samo autorska sloboda. Da je obrnuto, neprikosnoveni autoritet za historiju kršćanstva bi bio jedan puno slabiji pisac od Abdollaha - Dan Brown.

"Uvijek sam imao jedan problem: ambiciju da postanem slavni i veliki pisac…", kazao je u jednom intervjuu Hossein Sadjadi Ghaemmaghami Farahani, kako se, zapravo, zove Kader Abdollah, čija proza, odnosno njeno sarajevsko iščitavanje van književnog ključa, govori puno  o Bosni i Hercegovini, državi čije novo društvo, tačnije jedno od društava, putuje u mrak u kojem će čuvari ćudoređa maskirani u novinare, propisivati dnevne doze i umjetničkih sloboda.

Da, dakle, Mevlid Jašarević nije zapucao na Ambasadu Sjedinjenih Država, Kader Abdollah bi jedva, ako bi ikako, preživio Sarajevo. Samo zato što su konzervativci počeli čitati, ponašajući se poput junaka iz Štulićeve pjeme - one o primatima koji rijetko čitaju, a i to što čitaju - krive stvari čitaju. Razlika je tek u detalju - a Bog je u detalju - što u Saffu i Preporodu: krivo stvari čitaju.

Kombinirajući činjenice, šiitske mitove i vlastiti doživljaj historije, Abdollah je, dakle, napisao pripovijest o Muhammedu, uživajući do kraja u onoj slobodi koja autoru fikcije pripada. I umalo je – Mevlid ga je, rekoh, spasio pokrenuvši trend osude onih što su do neki dan uživali zaštitu muslimanskih političko-vjerskih struktura - završio na lomači srednjovjekovnog mraka konzervativaca koji razumiju prava do pola: sa one strane koja njima odgovara. I za koje je sa druge strane linije slobode, skupina onih što mogu komotno biti tihi. Dok im ne dosadi. I dok ne nauče da živjeti sa strahom.

"Prepoznao sam ga kao čovjeka, kao pjesnika, kao trgovca, kao ljubavnika, kao oca, kao ženskaroša, ljubitelja mladih žena ali i Muhammeda kao vođu, tiranina, koji je mnogo loših stvari učinio, koji je mnogo lijepih stvari učinio, koji je postao djeda, koji je bio svjetski vođa, Muhammeda koji je umro. Muhammeda kao čovjeka. Odlučio sam da moram napisati takvu knjigu o njemu, o Muhammedu čovjeku. Neki ljudi se plaše tako razmišljati, ja nisam", piše Abdollah u Poslaniku, knjizi čija bosanska sudbina strašno liča na jedan stari film.

Francois Truffaut snimio je, naime, prema romanu Raya Bradburyija, sredinom šezdestih godina prošlog stoljeća film 'Farenheit 451', priču o budućnosti u kojoj je bilo kakav pisani tekst zabranjen, jer čitanje potiče kritičko mišljenje. Kod Truffauta je svaki čovjek jedna knjiga, ali ne ona što je treba napisati, već napisana i zabranjena, koju učenjem napamet treba sačuvati od režima čija specijalna policija spaljuje svaki papir sa slovima.

Te, 1966. godine, Farenheit je bio naučna-fantastika. Danas, 2011. godine u Bosni i Hercegovini, malo bi mu trebalo da bude dokumentarni. Zahvaljujući onima što su do Mevlidovog prebačaja bili mjerom ćudoređa, da bi se naglo utišali - do prve prilike.

Manja je, naime, šteta od budala što pucaju u zgradu, nego od budala što (verbalno) granatiraju dobre, čitanja vrijedne knjige. Poput onih što ih je napisao Kader Abdollah. Veliki iranski pisac kojeg nam je do pred vrata doveo Buybook.