Srebrenica u Berlinu

Foto: DW

14. godišnjica genocida u Srebrenici obilježava se i u centru Berlina performansom „Istraživanje na Leti“ kojim umjetnici žele da ukažu na odgovornost Evrope i svijeta za najveći masakar nakon Drugog svjetskog rata.

Riječ je o pozorišnom djelu u kojem četiri njemačka glumca preko megafona prozivaju imena UN-ovih generala i čitaju protokol kriznog štaba kojim je spriječeno bombardovanje srpskih vojnih pozicija i time omogućen genocid nad više od 8.000 srebreničkih Bošnjaka.

Istraživanje na „Špre“

Performans “Istraživanje na Leti” posjećaju Bošnjaci u dijaspori, ali i zainteresovani Nijemci i turisti. A koliko uopšte Nijemci znaju o ratu u Bosni i genocidu u Srebrenici? Pogotovo mlađe generacije u Njemačkoj, ne znaju mnogo o ratu u Bosni, a još manje o genocidu u Srebrenici. Potvrđuje to i Wiebke Burutzki, mlada studentkinja istorije.

“Znala sam da traje rat negdje u Evropi, relativno blizu nas, ali šta se tamo tačno dešava, moram priznati, nisam pratila. Prilično kasno sam počela da istražujem tu temu.”

Povod za istraživanje teme bio joj je, kaže, poznanik, koji je i sam zbog ratnog vihora izbjegao iz Srebrenice. Slična priča je i ona Jenny Evert koja je o ratu u Bosni saznala tek onda kada je u razred došla nova učenica, izbjeglica iz Bosne.

“Sjećam se da je išla sa nama na ekskurziju, dvije nedjelje nakon što je došla u razred. Nije znala njemački, i ona je u neku ruku bila povod za česte razgovore o ratu u Bosni koje sam vodila kod kuće sa roditeljima."

“Mislio sam de ja Srebrenica medijska propaganda.”

O ratu u Bosni, Andre Leiphold saznao je, kaže, iz medija i preko konferencija za štampu.

“U tom periodu punili su nam uši informacijama da se tamo ne dešava samo masakar, već i genocid nad jednim narodom. Mislio sam da su to pretjerivanja, da je situacija u datom trenutku previše histerična. Problem je u tome što smo tek godinama kasnije saznali, da je zaista izvršen genocid.”

Daniel Crhetien je jedan od četiri glumca koji učestvuje u performansu. O genocidu u Srebrenici kaže:

“Znao sam da je postojao, ali se nisam bavio tom temom. Tek sada, u ova tri do četiri dana, pokušao sam da se uživim u tu situaciju.”

Inicijator ideje o performansu s težištem na genocid u Srebrenici bio je Philipp Ruch iz Centra za političku ljepotu, udruženja berlinskih umjetnika koji različitim akcijama pokušavaju da spoje pragmatiku politike sa ljepotom umjetnosti. I njegovo iskustvo pokazuje, kaže, Njemci ne znaju mnogo o dešavanjima u Bosni.

“Oni su jednostavno zatvorili oči. Srebrenica je za njih bila močvara, u kojoj se ništa ne dešava i gdje ne žive ljudi.”

Bratstvo i jedinstvo???

A dugogodišnji aktivista Centra za političku ljepotu je i Filip Piskačev koji je za vrijeme rata u Bosni živio u Makedoniji. Još se sjeća, kaže, slika izgladnjelih i izmučenih mladih ljudi u Bosni, koji su ga podsjećali na žrtve Aušvica i Buchenwalda iz dokumentarnih filmova i istorijskih knjiga.

“To se već jednom sve dešavalo, i prosto nisam mogao da vjerujem, da se samo nekoliko brežuljaka dalje od nas, ponovo isto dešava. Nisam mogao vjerovati da je do juče vladalo bratsvo i jedinstvo, a odjednom vlada rat.”

dw-world.de/radiosarajevo.ba