Albinot Maloku: BiH, Kosovo i Crna Gora trebaju zajednički nastup prema Srbiji

Utrka u naoružanju i napetosti izazivaju zabrinutost ne samo u Bosni i Hercegovini, već u cijeloj regiji. Kuda može da vodi sve ono čemu svjedočimo posljednjih dana? To je jedno od najčešće postavljenih pitanja u posljednje vrijeme.

O tome, gledano iz kosovske vizure, za Radiosarajevo.ba govori Albinot Maloku, politički analitičar s Kosova.

Uloga Rusije

Radiosarajevo.ba: Kao što vidimo, postoji realna opasnost da se odnosi u regiji dalje kompliciraju, što su potvrđuju i nedavna dešavanja na sjeveru Kosova, u Crnoj Gori, a permanentno u Bosni. Kako vidite trenutno regionalne donose? 

Trending

Snijeg u aprilu: Zimska mećava na Vlašiću, pogledajte snimak

Maloku: Kao nepopravljivi optimista uvijek pokušavam gledati na ove događaje iz te pozicije, ali trenutno stanje u regionu mogu nazvati stabilnim, a ne mirnim. Opasnost koja realno prijeti regionu je i dalje zvanični Beograd, dakako potpomognut od strane Rusije. Posjeta koju je ovih dana imao predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić Rusiji, kao i sastanak sa ruskim predsjednikom u Sočiju, više je ličio na primanje instrukcija, nego na razgovore o cijenama gasa, kako je zvanično saopćeno.

Posjeta se, također, dešava nekoliko sedmica nakon što je grupa američkih kongresmena, zatražila od američkog predsjednika Joea Bidena da razmotri uvođenje sankcija onima koji destabiliziraju Zapadni Balkan. I sam predsjednik Vučić je rekao da je sa Putinom dugo razgovarao o Kosovu. 

Permanentna dešavanja na destabilizaciji Bosne i Hercegovine su, također, opasna po regiju. Vučić ne preduzima nikakve mjere da pomogne miru u BiH, a Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, kao nestabilna ličnost iskorištava svaku priliku da se predstavlja kao neki faktor. 

Krivokapićeva Crna Gora ponizno pokušava da gradi odnose sa Srbijom, iako ne mora. Doček prilikom zadnje posjete koju je predsjednik Vlade Crne Gore imao u Srbiji je bez dvojbe ponižavajući i ne dolikuje dočeku premijera jedne države koja je i članica NATO-a. Uzimajući sve u obzir, jasno je da ova dešavanja ne možemo gledati mirno.

Možda na to može da gleda mirno Evropska unija (EU) koja je pazila Srbiju i nije zahtijevala denacifikaciju političkog djelovanja. No, političko djelovanje Beogradu u regiji, realno, nije se promijenio  od devedesetih naovamo. Lik ratnog zločinca Ratka Mladića koji lebdi svugdje gdje žive Srbi i regrutuje nacionaliste, a vlast u Beogradu blagonaklono gleda na to. To ne uznemirava ni Josepa Borrella, ni ovog Miroslava Lajčaka, za kojeg vi u Sarajevu znate bolje kakav je to fijasko.

Radiosarajevo.ba: Zašto mislite da je uloga Beograda negativna?

Maloku: Kao što sam rekao, nacionalistički mentalni politički sklop u Srbiji se nije promijenio. Vučić kao Miloševićev ministar nikako da izađe iz prošlosti. Čak i ako nisi s prostora takozvanog Zapadni Balkan, nemoguće je, a ne primijetiti ko je destabilizirajući faktor u regiji.

Srbija ima probleme sa Bosnom, sa Crnom Gorom, sa Kosovom pa čak i sa Hrvatskom. Kako je to moguće? Bosna nema problema sa Crnom Gorom, Crna Gora nema problema sa Kosovom, Kosovo nema problema sa Hrvatskom, a sve ove imaju problema sa Srbijom. Kako to?! Zvanični Beograd već decenijima ne pokazuje znakove prihvaćenja svojih susjeda kao ravnopravnih, niti želi da sa njima iskreno sarađuje. Jednom riječju politika u Srbiji mora se promijeniti, ali vidjevši napore vlasti u Beogradu da se vojska naoružava, bojim se da neće biti mjesta za naoružavanje racionalnošću.

Radiosarajevo.ba: Kako se na dešavanja u Bosni gleda iz kosovske perspektive? Što je trenutna pozicija premijera Albina Kurtija i vodećih političara na Kosovu?

Maloku: Svi premijeri Kosova do sada imali su razumijevanja prema Bosni i Hercegovini. Svi su pokušavali graditi neki odnos sa Bosnom i Hercegovinom. S druge strane, imam osjećaj da jedini političar sa vrha države Bosne i Hercegovini koji je govorio o nekakvom odnosu sa Kosovom jeste predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je jako cijenjen na Kosovu. Sva ta dešavanja u Bosni i Hercegovini koje imaju za podlogu nemir, itekako uznemiravaju aktere i narod na Kosovu. Kao što znate, aktuelni premijer Kosova, Albin Kurti u nekoliko navrata je bio u Sarajevu i njegov odnos prema BiH je objašnjavao sam.

 

Zajednički nastup u regiji 

Radiosarajevo.ba: Postoje li pretpostavke snažnije suradnje BiH, Kosova i Crne Gore, ali i drugih na suprotstavljanju poziciji Beograda u regiji? Da li bi takvo što bilo poželjno i realno?

Maloku: Postoji potreba i trebalo bi da se snažnije surađuju Bosna i Hercegovina, Kosovo i Crna Gora. Dijelim mišljenje sa premijerom Albinom Kurtijem koji je rekao da BiH i Kosovo trebali bi biti mnogo aktivniji i zvučniji u demaskiranju srpskih i ruskih pretenzija. Ali, da li postoje kakvi koraci ka ovome? Mogu reći slobodno da ne vidim nikakvih novih momenata suradnje ovih država.

Ono što je dobro u ovoj situaciji je činjenica da osim Kosova, ni Bosna i Hercegovina ni Crna Gora se ne teže ideji "Otvorenog Balkana" iz kojeg će čak i albanski premijer Edi Rama izaći razočaran. Vidio bi perspektivu "Otvorenog Balkana", kada bi Srbija bila iskrena u saradnji i prihvatila svoje susjede ravnopravnim i poštovala stabilan napredak ovih država. Ona to ne radi, i po svemu sudeći nema to ni u planu.

Radiosarajevo.ba: Naš ugledni publicista Srđan Šušnica upozorava da nije pitanje hoće li već kada i gdje će Vučić upotrijebiti oružje. Zabrinjava li Vas proliferacija naoružanja u regiji i moguća eskalacija?

Maloku: Dakako je zabrinjavajuće ovo naoružanje Srbije koja je proizvela ratove i znala upotrijebiti to oružje i svu silu koju je imala nekadašnja država (Jugoslavija). Vučićeva Srbija je povećala budžet za vojsku neusporedivo najviše od svih njenih susjeda. Modernizirala je vazduhoplovsto, kupila bespilotne letjelice, avione i protivazdušne odbrambene sisteme od Rusije i Kine. Ona gomila sve vrste naoružanja. Mislim, normalno je da se pita za koga Srbija kupuje oružje? Sigurno ne da se bori protiv SAD-a!

 

Pregovori sa Beogradom 

Radiosarajevo.ba: Dokle se došlo u pregovorima zvaničnog Beograda i Prištine? Stiče se utisak da bi Beograd rado otvorio Pandorinu kutiju promjena granica i podjele teritorija, namećući ideju da gubitak Kosova nadomjesti RS-om?

 

Maloku: Pregovori između Kosova i Srbije zadnjih godina nisu imali neki napredak. Ovdje postoje dvije stvari koje su dosta povezane. Na jednoj strani imamo promjenu vlasti na Kosovu i novi pristup dijalogu sa Srbijom, a na drugoj strani je ista vlast i isti pristup u Srbiji prema tom procesu. Ovaj odnos izgleda da ne proizvodi ono što bi trebalo, a to je normalizacija odnosa dvije strana na istoj razini. Vučićeva vlast odavno nije proizvela nikakvu kreativnost u postizanju napretka sem kreiranja nekih situacija napetosti, primjera radi zadnji slučaj okupljanja vojske Srbije u Sandžaku (Raška oblast) i nadlijetanje aviona unutar teritorije Kosova.

Na drugoj strani, premijer Kosova, Albin Kurti nije da je protiv dijaloga ali ne vidi ozbiljnog pregovarača da se dođe do rješenja. Kao što znate priča se o nekakvom mehanizmu bez definicije kao što je Asocijacija srpskih općina na Kosovu, što zna biti prepreka, ali moram naglasiti da je Asocijacija srpskih općina se suprotstavlja formatu i modelu na kojim se gradila nezavisnost Kosova 2008 godine. Kosovo je obećalo multietničnost, poštovanje prava zajednica, poštovanje uređenja nivoa vlasti i tako dalje.

Briselski sporazum iz 2013. godine je predat Ustavnom sudu Kosova 2015. godine, na razmatranje. Ustavni sud Kosova tada je utvrdio da principi Zajednica srpskih opština na Kosovu nisu u potpunosti usklađeni sa duhom Ustava. Bazirajući se na ovo, ali i na druge okolnosti koje su tekle tokom ovih godina, mislim da se Asocijacija srpskih općina najprije mora definirati, šta je i šta se hoće time! Možda bi bilo najbolje da se promijeni vlast u Srbiji, te da bi tada dijalog uzeo neki svoj put. Ionako premijer Kurti nema neko povjerenje u Vučića.