Znaju li rabini da bošnjačke porodice stoljećima brinu o grobu rabina Moše Danona u Stocu?

Dok se izjava jednog od 16 ministara iz sastava Federalne vlade i pojedinaca na društvenim mrežama koristi kao "krunski" dokaz tobožnjeg "antisemitizma" i "netolerancije" Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, a povodom čudnog zakazivanja i još čudnijeg otkazivanja Europske konferencije rabina (CER), koja je, slučajno ili ne, ignorirala čak i Jevrejsku zajednicu u Bosni i Hercegovini i viđenije sarajevske Jevreje (!?), valja podsjetiti na stoljetno iskustvo života u Bosni i Hercegovini. Posebno u odnosima bosanskih Jevreja i Bošnjaka, bosanskih muslimana.

Upravo zbog toga što postoje ozbiljne indicije da se radi o stanovitoj operaciji koja je potaknuta izvan Bosne i Hercegovine i koja ima za cilj unošenje nemira i utjecaj na kreiranje "nove realnosti" zbog političkih interesa i ciljeva – opet izvana – i to valja razumjeti. Da bi se moglo odgovorno djelovati.

To nije novija praksa. Historija jasno bilježi da je netolerancija u Bosni i Hercegovini nerijetko poticana izvana, jer bosansko iskustvo života u miru itekako je žilavo.

Trending

Američka nuklearna podmornica prvi put u historiji pristala u europski grad: 'Ovo je poruka Moskvi'

O tome je nadahnuto pisao i britanski historičar Noel Malcolm.

U posljednjem slučaju jasno je da je riječ o klasičnoj provokaciji u kojoj svoje prste iz sjene debelo ima osoba koja se zove Amir Gross Kabiri, član Upravnog odbora CER-a, bliski suradnik i prijatelj predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Dragana Čovića. Čovjeka kojem nisu po mjeri ni ugledni predstavnici Jevrejske zajednice u BiH, ali zato jesu dugogodišnji čuvari ulica tvoraca ustaških rasnih zakona i fašistički krvoloci – no to je sada manje bitno, ili možda jeste.

Kada ista Federalna vlada postavi pitanje ponašanja svojeg postanara, biznismena Kabirija, kada provjeri za koga ta osoba radi, šta radi i zašto to što radi, kada ista pitanja lideri "Trojke" (SDP, NiP i Naša stranka) postave svojem partneru Draganu Čoviću – to će biti relevantna priča.

No, zbog mladih, onih koji trebaju graditi bolje sutra ove zemlje, zbog budućeg života (poslije svih Kabirija) – valja uvijek podsjećati na značajne susrete bosanskih Jevreja i Bošnjaka, a o tome svjedoče sljedeće historijske činjenice.

1. Sarajevski purim

Pokazujući kako i moćno carstvo može pokleknuti pred snagom bosanskog komšiluka, prije više od 200 godina sarajevski muslimani spasili su najuglednije Jevreje, svoje komšije, od sigurne smrti.

Riječ je o nevjerovatnom događaju s početka 19. stoljeća kada su sarajevski Bošnjaci, rizikujući živote i izlažući se pogibelji da budu proglašeni pobunjenicima, murtedima (otpadnicima od vjere), ustali protiv osmanske vlasti, tačnije tadašnjeg Ruždi-paše, kako bi, pravdoljubivošću i komšijskim čojstvom, iz tamnice oslobodili nepravedno zatočenog rabina Mošu Danona i još deset sarajevskih Jevreja.

"Ustasmo jutros na oružje da se branimo zla, jer nam kazaše da je zlo došlo među nas i vidjesmo da je tako. Kunemo se Allahom da ćemo ga iskorijeniti. Neka ne pukne puška nijedna – ako s druge strane ne izazove. Neka se ne zakrvavi nijedan handžar, ako se ne zatraži krvi naše. Nego ćemo se osloboditi zla i vezati ga, da nam ne naudi. A sada naprijed i obijte kapije i spremite lance za vezanje", povukao je, prije nego su upali i oslobodili sugrađane Jevreje, predvodnik Sarajlija, Ahmetaga Bajraktar Bjelavski.

O tome smo pisali 2018., 2019. i 2023.:

• https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/kako-su-bosanski-muslimani-spasavali-jevreje-i-prije-holokausta/311242
• https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/prije-200-godina-sarajevski-muslimani-su-spasili-sugradane-jevreje/356009
• https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/primjer-suzivota-jeste-li-culi-za-sarajevski-purim/484022

2. Derviš Korkut i spašavanje sarajevske Hagade

Bosanski muslimanski učenjak, Bošnjak, Derviš ef. Korkut spasio je sarajevsku Hagadu, pomažući da se spašavaju Jevreji, ali i njihovo nasljeđe u Bosni.

Prema pisanju dr. Hikmeta Karčića, jednog jutra 1942. godine njemačke vojne vlasti su pozvale i informisale Nacionalni muzej u Sarajevu da će ih nacistički general Johann Hans Fortner, komandant 718. divizije, posjetiti. Direktor Muzeja Jozo Petrović tu informaciju prenosi svom kolegi i kustosu muzeja, Dervišu Korkutu. Korkut odmah zatraži ključeve sefa. Zajedno odu u podrum i otvore sef. Korkut uzme sarajevsku Hagadu i sakrije je u pojasu oko pantalona. Nakon što je obišao Muzej, general Fortner zatraži da mu se preda Hagada. Ono što se sigurno zna jeste da Hagada nije data ovom generalu. Korkut je odnosi kući, nakon čega je daje imamu jedne džamije u planinskom selu na čuvanje – pretpostavlja se.

Dr. Karčić o tome ispisuje kultnu knjigu Derviš M. Korkut – Biografija, spasitelj sarajevske Hagade, kojom je upoznao svijet.

3. Spašavanja Jevreja u Sarajevu

Prema svjedočenju Elija Taubera, savjetnika za kulturu i religiju Jevrejske zajednice u BiH, Sarajlije su veliki broj Jevreja spasile od smrti u Drugom svjetskom ratu, te je zbog toga glavni grad Bosne i Hercegovine za Jevreje "poseban grad". Tih velikih gesti bosanski Jevreji prisjećaju se svakog 27. januara, povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.

O tome svjedoče brojni bosanski dobitnici priznanja Pravednik među narodima (hebrejski: khassidey umot ha-olam), koje dodjeljuje Izrael kako bi odlikovao pripadnike drugih naroda koji su spašavali Jevreje od istrebljenja tokom holokausta, riskirajući pri tome vlastite živote.

4. Održavanje kulturno-historijske baštine Jevreja

Brojni su primjeri proteklih godina iz Tuzle, Gračanice, Travnika, Zenice... gdje su građani samoinicijativno čistili i uređivali jevrejska groblja, čuvajući kulturu i baštinu te bosanske zajednice koja čini mozaik prelijepih bosanskih vrijednosti komšiluka i međusobnog uvažavanja.

Posebno je u sjećanju bh. građana ostala akcija mladih Islamske zajednice Tuzla koji su 2019. očistili tamošnje jevrejsko groblje. Aferim!

5. Čuvanje groba Moše Danona

Grob rabina Moše Danona u Stocu jedino je židovsko svetište u Europi na koje svake godine hodočaste vjernici Sefardi iz BiH, ali i drugih krajeva Europe. Također, to je priča o veličanstvenosti iskustva zajedničkog života u Bosni i Hercegovini.

Naime, o grobu ključne ličnosti gore spomenutog Sarajevskog purima već 200 godina brinu bošnjačke porodice Medar i Salahor iz Stoca, i tako zajedno čuvaju uspomenu na ovog pravednika.

Moše Danon je 1819. godine, nakon već spomenutog Sarajevskog purima, oslobođen ropstva. Nekoliko godina kasnije, na putu na zavjetno hodočašće u Jeruzalem, umire u Krajišini kraj Stoca, gdje je i pokopan. Stolac je tako postao značajno svetište u Europi.

"Moj amidža dok je bio živ, on je održavao, nastavio raditi ono što je radio njegov dedo. Danas to rade strina i njena kćerka, odnosno njen zet – oni održavaju taj grob", izjavio je svojevremeno za FTV poznati Stočanin Amer Medar.

Pokazuju time, dodaje, kako možemo prigrliti različitosti i učiniti ih dijelom sebe.

"Danas, kad uzmemo pozitivne propise BiH – grob je kuća vječitog mira, dakle nema niko pravo remetiti mir pokojnika. U duhu Stočana postoji odnos prema drugom i drugačijem kao prema sebi ravnom", dodaje Medar.

Umjesto zaključka:

Takvih primjera je još mnogo diljem Bosne i Hercegovine i oni svjedoče o toleranciji, međureligijskom dijalogu, o istinskoj vjeri u mir i dobro u ovoj zemlji. Nikakve podvale to neće moći uništiti!

Umjesto lekcija bosanskohercegovačkim građanima i njihovom stoljetnom iskustvu života na ovim prostorima, bilo bi korisno da svi dobronamjerni gosti uvažavaju prije svega bosanske Jevreje i Jevrejsku zajednicu BiH, te da u našu kuću dolaze s uvažavanjem, dobronamjernim porukama, želeći mir i gradeći ga. Bosanski čovjek će ih uvijek dočekivati sa zakovima dobrodošlice i poštovanja, onako kako su prije mnogo stoljeća dočekali i naše jevrejske susjede, Sefarde, ispisujući do danas veličanstvene poruke iz kojih itekako može učiti cijela Europa, čiji smo bili i jesmo dio.