Savez kolumnista | Dodikove manipulacije atentatom: "Mile, pazi metak..."

"Mile, pazi metak...!" "Hvala Siniša, spasio si mi život!"

Ovako bi se u karikiranoj verziji moglo sažeti najnovije spinovanje Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska (RS) na temu ugrožavanja sigurnosti. Ali, situacija nije ni malo bezopasna za njega. Stoga je ključno pitanje – odakle Dodiku zaista prijeti opasnost, ko ima, a ko nema interesa da mu životno naudi ?

Piše: Edin Subašić*, za portal Radiosarajevo.ba

Trending

Tako je govorio Dževad Karahasan: Raja, ne bojte se; Bosna je neuništiva

Nakon tragikomične teorije zastupnice SNSD-a Sanje Vulić kako su "muslimani posjekli boriće ispred Suda BiH da bi snajperista lakše pogodio Dodika kad izlazi sa ročišta", njegov spin-team podigao je scenarij prijetnje na razinu međunarodne zavjere targetirajući i izvor prijetnje pa bjegunac sa potjernice prije nekoliko dana medijima "otkriva":

"Tri predsjednika evropskih država i jedan premijer rekli su mi da je u BiH bila prebačena britanska jedinica od četrdesetak vojnika uz naređenje, ne da me uhapse, već da me "zveknu" uz priču "pružao otpor". Očigledno po mafijaškom principu: čovjek je problem, ako nema čovjeka, nema ni problema. Nisu odustali, ali šute", izjavio je Dodik.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Naravno, u kontekstu operativno-metodoloških postulata ovakvih specijalnih operacija izneseni scenarij je više nego naivan i proziran, ali ima neke poruke.

Kao prvo, plan ovakve operacije, i da postoji, bio bi – "top secret" i nikakva "tri predsjednika i premijer" ne bi za to znali, niti ga mogli upozoriti. Jasno je da se za pitanja osiguranja Dodik dominantno oslanja na ministra MUP-a RS Sinišu Karana i informacije iz beogradskih agentura (BIA, VBA) koje ga dozirano servisiraju.

Pad popularnosti

Ovdje je primarno bilo označiti Veliku Britaniju kao neprijatelja Srba i njegovog potencijalnog egzekutora i preventivno suziti prostor za akciju s te strane, ako bi London uopće namjeravao nešto poduzeti.

Nadalje i još bitnije, Dodik pokušava očigledni pad popularnosti zaustaviti propagandom o vlastitoj ugroženosti, a time i njegovoj moći i važnosti za entitet RS i narod. Jer, evo... i moćni Britanci žele da ga "zveknu", a ne mogu.

28.02.25. 15:02

Savez kolumnista | Edin Subašić: Na državni udar mora biti snažan odgovor ili nema Bosne!

On i njegov PR pri tome koriste već ofucani spin srbijanskog lidera Aleksandra Vučića o "spriječenom atentatu" kojeg, kad god ga javnost i mediji pritisnu zbog raznih grešaka, "neki žele da ga ubiju!"

Obzirom na neuvjerljivost priče o Britancima teško da je Dodiku popravila narušeni image.

Ali mimo toga, predsjednik manjeg bh. entiteta i osiguranje oko njega imaju razloga da razrađuju procjene o mogućim scenarijima hapšenja, ali i likvidacije te posebno da se zamisle - odakle zaista dolazi prijetnja.

Kome Dodik treba živ?

Realno, Dodik je najmanje ugrožen od onih kojima očigledno najviše smeta – od probosanskih snaga u državnoj i federalnoj vlast te od opozicije iz RS.

Oni evidentno preferiraju opciju pravnog progona Dodika. Osim toga, nesumnjivo je da bi stvarni akteri eventualnog atentata nastojali proizvesti sumnju upravo prema nekoj od tih snaga koje sada najviše insistiraju na Dodikovom uklanjanju iz političkog života.

Koliciji "Trojka", dakle, taj propagandni teret nikako ne treba, a pogotovo zato što bi to radikaliziralo Dodikove pristalice i prema Bošnjacima, i prema srpskoj opoziciji koja se sprema za preotimanje vlasti od SNSD-a. Ovdje podsjetimo da su SDS i PDP insistirali da se Dodika procesuira za korupciju, a ne za oponiranje OHR-u.

Dakle, sa te strane Dodiku prijeti samo hapšenje koje se zasigurno priprema uz pomno opserviranje i utvrđivanje šablona njegovog kretanja te procjenjivanje spremnosti i morala njegovog osiguranja.

I pored razumljive frustracije zbog odugovlačenja javnost mora biti svjesna će se hapšenje izvesti tek u povoljnom momentu i na način da se izbjegnu kolateralne žrtve. Tako nešto neophodno je državi kao dokaz postojanja sistema.

Njegovo tajnovito prelaženje granice sa Srbijom jeste iritantno, ali je činjenica da on sve teže putuje na ograničen broj destinacija.

Podsjetimo da su i potrage za ratnim zločincima trajale dugo, sve do povoljnog momenta za sigurnu akciju.

Hladni vjetar s istoka

Dodik bi se mogao suočiti sa prijetnjom na koju ga niko neće upozoriti, posebno ne neki predsjednici. On je optužujući Britance nesvjesno (?) izvalio da bi ga "zveknuli po mafijaškom principu... nema čovjeka, nema problema". Ustvari, ovo nije mafijaški princip, nego jedna davna uzrečica Josifa Visarionoviča Staljina koji je tako davao naloge za uklanjanje nepoćudnih saradnika.

Kao eksponent ruske politike na Balkanu, Dodik nije uspio podržati strateški cilj Moskve s početka ruske agresije na Ukrajinu, a to je - otvaranje sigurnosnog žarišta u Bosni. (Isti neuspjeh iskazao je i Vučić na Kosovu.)

Vezati NATO i SAD (u vrijeme Bidenovog mandata) za balkanski konflikt i zaustaviti proatlantski put Bosne bio je jedini interes Moskve. Međutim, Dodikovi antiustavni potezi podstakli su NATO na davanje otvorene i konkretne podrške državi Bosni, na ojačavanje snaga EUFOR-a i na mobiliziranje ključnih vlada Evrope protiv Dodika i malignog uticaja Moskve.

U očima i analizama Kremlja to su nesumnjivi pokazatelji Dodikovog neuspjeha te je bio logičan njegov fijasko prilikom posljednje posjete Aleksandru Putinu. Uspostavljanjem direktnog dijaloga i svojevrsnog partnerstva sa novim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom Putinu više i nije potreban ovaj sporedni balkanski igrač u borbi protiv SAD. Dodik može biti sretan, ako sve ostane samo na diplomatskoj hladnoći i izostanku konkretne podrške za RS i njega lično...

Srpski metak

Više od toga Dodika vjerovatno brine sve vidljivije distanciranje Aleksandra Vučića prema njemu, a što se vidjelo na posljednjem "najvećem srpskom saboru" (12.04.2025.) na koji Dodik nije bio zvanično ni pozvan (!), ali je pojavljivanjem prisilio organizatore da ga puste na binu.

"Ja sam tamo otišao, iako nisam bio direktno pozvan. Otišao sam da podržim Srbiju, jer vjerujem da Srbija može biti snažna i moćna samo ako njom upravlja Vučić", izjavio je kasnije za medije.

Zatim je procurio i Vučićev stav o Dodiku koji plasira diplomatama EU...

"Milorad Dodik predstavlja problem i veliki teret za vlasti u Srbiji, ali nije realno očekivati da ga izručimo bosanskom pravosuđu. Uklanjanje Dodika iz politike je proces koji će trajati još neko vrijeme, jer on i dalje uživa značajnu podršku građana Republike Srpske", govori Vučić u svojim međunarodnim nastupima.

Ovakav odnos i činjenicu da postaje "teret za vlasti u Srbiji" Dodikovi sigurnosni analitičari bi morali prepoznati kao – rizik.

Očito da Dodik ne namjerava sam podnijeti ostavku, pobjeći ili javiti se bh. pravosuđu te tako razriješiti i svima olakšati situaciju. Zato je pitanje vremena kada će "teret" postati nepodnošljiv vlastima u Beogradu gdje bi se prelomilo i odlučilo o novim igračima za kontrolu interesa Srbije u Bosni.

Ovim se ni slučajno ne procjenjuje da će za Dodika eventualni metak stići baš iz Srbije, ili da će ga BIA "namjestiti" jedinici SIPA-e na nekom divljem prelazu, ili da će to učiniti čak i njegovo osiguranje po instrukciji "odozgo"... Ali ovdje je razložno podsjetiti na historijski usud niza srpskih vlastodržaca koji su u previranjima bili ubijeni od srpske ruke ili svrgnuti, kada bi nekome postali preveliki teret.

Usud srpskih lidera

U novijoj historiji Srba to se dogodilo Đorđu Petroviću Karađorđu ("kava te Đorđe", rekao bi Vojislav Šešelj, politički otac srbijanskog lidera, op. ur.) kojeg je smaknuo knjaz Miloš Obrenović (1817.) smatrajući ga suparnikom u vlasti.

Zatim je Milošev sin, knez Mihailo Obrenović ubijen (1868.) u zavjeri od pristalica Karađorđevića. Sljedeći vladar Milan Obrenović preživio je nekoliko atentata, ali je njegov nasljednik, kralj Aleksandar Obrenović sa suprugom Dragom brutalno ubijen (1903.) u napadu pripadnika "Crne ruke". Nekoliko vladara iz tog i srednjovjekovnog perioda je natjerano da abdiciraju.

Od savremenih političara od ruke domaćeg režima ubijen je (2000.) Ivan Stambolić, protivnik Slobodana Miloševića, a koji je kasnije svrgnut s vlasti i izručen u ICTY u Hagu (2001.), gdje  umro (2006.) pod sumnjivim okolnostima.

Premijer Srbije Zoran Đinđić ubijen je (2003.) u klasičnom političko-mafijaškom atentatu čija pozadina nikad nije rasvijetljena. Vuk Drašković preživio je nekoliko atentata iza kojih su očigledno stajale tadašnje vlasti. Na koncu, srbijanski režim izručio je osim Miloševića i aktere počinjenog genocida: Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Biljanu Plavšić, Momčila Krajišnika... i niz drugih u momentu kad su, kako kaže Vučić, postali "teret za vlasti u Srbiji". Zašto bi Milorad Dodik bio izuzetak?

On je, zapravo, već mjesec dana disfunkcionalan predsjednik bh. entiteta RS i kao takav on je osim Vučiću teret i najbližim saradnicima koje je opteretio sankcijama i uveo ih u prostor krivične odgovornosti. Svakim danom Dodik će morati preispitivati granice njihove lojalnosti, a posebno spremnosti policajaca u osiguranju da pucaju ili poginu štiteći ga... od čega ?! Od eventualne jednogodišnje zatvorske kazne, istrage o korupciji i kraja političke karijere.

Dakle, ne bude li nekog nasilnog rješenja, hapšenje Milorada Dodika će se sigurno izvršiti, i to na način kojim će najviše biti iznenađen upravo ovaj bjegunac od bh. pravosuđa...

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba