Brano iz Dubioze kolektiv za Radiosarajevo.ba: Imao sam potrebu da se oslobodim duhova i demona
Moje dubioze naziv je knjige Brane Jakubovića, frontmena i jednog od osnivača Dubioze kolektiv, internacionalno najuspješnijeg bosanskohercegovačkog benda.
To je zapravo zbirka priča u kojima se prepliću njegova lična iskustva i muzičke epizode iz više od dvije decenije stvaranja s Dubiozom kolektiv.
Rekapitulacija života
Za portal Radiosarajevo.ba govorio je više o tome, ali i planovima benda.
Tučnjava na Dobrinji: Jedan muškarac priveden, drugi pobjegao prije dolaska policije
"Tamo negdje kad je počela pandemija, na njenom početku, imao sam potrebu da to 'istresem', jer mi je umro otac nekoliko mjeseci prije toga. Nekako se sve spojilo, uz to silno slobodno vrijeme koje sam imao živeći u Zabrđu, tamo na selu.
Poslije se javila neka prirodna potreba da nastavim taj razgovor s vlastitim ocem koji više nije bio tu. Praktički smo nas dvojica na neki način sjedili zajedno i pravili neku rekapitulaciju mog i našeg zajedničkog života, pošto je stari uvijek bio čovjek koji me podržavao u svim mojim ludorijama i svemu što sam radio", rekao je Jakubović za portal Radiosarajevo.ba.
Ludilo na sarajevskoj autopijaci: Dubioza kolektiv priredila koncert, publika uživala
Pokojni otac pružio mu je podršku i kada je odlučio da se bavi muzikom.
"Nije bio od onih očeva koji bi govorili: 'Baviš se muzikom? Dobro, hajde sad završi fakultet i zaposli se, bavi se nečim ozbiljnim'. On je bio onaj stub koji me je uvijek gurao i vjerovao u to što radim. Čak su moji roditelji vrlo često dolazili na koncerte dok sam svirao s Adijem Lukovcem u Ornamentima, kasnije naravno i s Dubiozom kolektiv. Tako da sam možda jedan od rijetkih muzičara koji je imao apsolutnu podršku u kući.
Kad sam poslije tri mjeseca odlučio da prestanem studirati arhitekturu i počnem profesionalno da se bavim muzikom, mjesecima sam razmišljao kako da im kažem, pošto su oboje visokoobrazovani ljudi. Mislio sam da i ja trebam tako. Onda mi se život okrenuo i počeo sam da se bavim ovim čim se bavim danas. Imao sam veliku tremu kako da im kažem. Jedan dan sam odlučio. Sjedili smo za ručkom i ja sam nekako smogao snage i rekao da ostavljam fakultet i da ću se baviti muzikom, a reakcija mog starog bila je: 'Nado, de mi taj pire prebaci 'vamo'.
Tako da sam imao punu slobodu da radim šta hoću, kako hoću i u principu sve te priče su većinski nastale u tom kontekstu. Kasnije se život još dodatno zakomplikovao s nekim dijagnozama, tako da je taj interni razgovor koji sam vodio sa sobom ili ko zna s kim zadnjih pet godina nekako našao put. Kao bubuljica kad sazrije i pukne pa mora da iscuri, tako valjda i ti dijalozi su morali naći put do papira, odnosno tastature", ispričao je Jakubović.
Svaka od tih priča tiče se uostalom i Dubioze kolektiv.
"Sve priče su ustvari jako povezane. U isto vrijeme su intimne i povezane s mojim privatnim životom, a moj privatni život je većinski Dubioza kolektiv. Tako da bend, pjesme i sve to što radimo se nalazi u svakoj priči. Dosta ljudi nam je nudilo da pišu autoriziranu biografiju o bendu, ali to nam je nekako bilo kliše. Ovo nije u pravcu neke autobiografije, ali su neke vrlo intimne priče. Ljude koje zanimaju neki detalji o bendu mogu puno toga naći, što u nekoj biografiji ne bi našli, jer su biografije prilično suhoparne, a ja sam pisao prije svega radi sebe jer sam imao potrebu da se oslobodim određenih duhova i demona.
Priče su dolazile neplanirano, a kako su dolazile ja sam ih zapisivao i izlazile su na portalu Nomad. Onda sam u jednom momentu odlučio da ih zaokružim u jednu cjelinu. Neke priče sam proširio u neke nove kontekste i u toj nekoj verziji su izašle u knjizi", istakao je Jakubović.
Inspiraciju, kako je rekao, nije morao tražiti. Ona je sama dolazila.
"To je zanimljivo. Inspiracija za neku priču se desi spontano. Recimo, dođe sin iz škole i ispriča neku glupost koja mu se desila taj dan. Onda se ja sjetim nečeg sličnog što se desilo meni u životu prije nekih 35 godina kad sam kao i on išao u školu, a onda nađem neku paralelu koja se kasnije dešavala u bendu ili profesionalnom životu i tako su te priče same sebi spajale doživljaje i pisale se. Nisam se trudio da se sjetim bilo čega, nego sve što mi je dolazilo. U tim periodima korona i dijagnoza puno vremena sam provodio sam, vodio puno tih unutrašnjih dijaloga i prosto su same slike dolazile. Neke bi ostale u nekom ćorsokaku mozga, a neke bi se pretvorile u priču", objasnio je Jakubović.
Dupli boliku*cizam
Prije nekoliko dana Dubioza kolektiv objavila je akustičnu verziju pjesme BLKRCZM, koja je dio novog EP izdanja Pannonia Terranova Live.
Pjesma brutalno predstavlja stanje i stav, te je kombinacija kritike i mentalnog eskapizma.
"Čitao sam baš komentare ispod videa za pjesmu. Javljaju se ljudi s različitih strana svijeta. Neki iz Meksika tvrde da i oni imaju na španskom neku verziju riječi boliku*cizam. Iz Rusije također pišu da i tamo postoji neka vrsta toga. Tako da mislim da to nije toliko vezano za naše podneblje, da je boliku*cizam prilično globalan termin, samo je možda teško za prevesti. Suštinski, u današnjem globalnom svijetu taj dupli boliku*cizam je svugdje prisutan, što ovaj javni, što neki naš interni koji nam služi za odbranu od ovog vanjskog", objasnio je Jakubović.
EP Pannonia Terranova Live nastao je u saradnji s tamburaškim sastavom Lege, a pored njega bend je uporedo radio na još tri izdanja koja će uskoro ugledati svjetlo dana.
"To je EP koji smo snimili u jednom selcetu blizu Osijeka. Prošle godine smo svirali koncert na Katakombama i tu nam je bio smještaj. To je kao neki stari salaš koji je odlično sačuvan i čovjek sad to renta. Toliko nam se svidio taj ambijent da smo odlučili da se ove godine vratimo i tu uživo snimimo neke pjesme. To je bilo skroz neplanirano, tako da je taj EP izašao vrlo spontano bez nekog specijalnog plana.
Pored toga postoje još tri izdanja koja će početi da izlaze. Jedan EP je na domaćem jeziku i on je više akustičnog karaktera. Nije tipični Dubioza zvuk i njega smo radili zajedno s Dinom Šaranom. Sve pjesme su zajednički napisane i to nam je bio neki izazov. Ustvari, desilo se to da sam se preselio ovdje na Bistrik prije dvije godine i nas dvojica smo komšije na nekih 200 metara, tako da se vrlo često srećemo i viđamo. Onda je nekako normalno da i pjesme počinju da se pišu zajednički.
Jedan EP je na španskom jeziku. Prije dva mjeseca je izašla prva pjesma s njega. Zove se Rakija y Ron i radili smo je zajedno s pjevačem iz grupe La Pegatina iz Barcelone.
Treći EP se u međuvremenu pretvorio u puni album na engleskom koji je skoro gotov. Tako da će sljedećih godinu dana biti puno toga za izdati. Ljudi koje to zanima mogu pratiti na streaming servisima i mrežama", otkrio je Jakubović.
Pjesme Dubioze kolektiv obično su sredstvo kritike, komentara i bunta protiv nepravdi, korupcije, nacionalizma, birokratije i drugih problema karakterističnih za postratna društva Balkana, ali i šire. Od te tematike oni ne mogu pobjeći, ali je pokušavaju donijeti na neki novi način.
"Malo više od 20 godina karijere pišemo vrlo slične pjesme jer su okruženje i problemi u kojem živimo vrlo slični. Ne možete prestati o tome pisati, ali pokušavamo da nađemo nove načine, da se malo stilski odmaknemo. Nema potrebe da ponavljamo jednu te istu pjesmu iako se u našim životima jedna te ista stvar stalno ponavlja.
Sad smo pisali na tri razičita jezika u isto vrijeme. Razmišljaš i pišeš na svom vlastitom jeziku, onda imaš potrebu da pobjegneš od toga u engleski kojim opet prilično dobro baratamo iako koristimo balkanski akcenat. Dosta ljudi pita zbog čega. Mi namjerno to radimo jer nikad nećemo zvučati kao Englezi i Amerikanci. Glupo nam je da to kopiramo. Zanimljivije nam je da pričamo balkanski engleski, tako da ljudi koji to slušaju negdje od Portugala do Rusije ili Brazila do Japana, znaju da smo Balkanci, to se odmah čuje i odmah im je jasna tematika.
Slično je i sa španskim. Zadnjih 10-ak godina pravo puno sviramo u Španiji. Kad malo dublje uđete, vrlo je sličan našem jeziku. Tako da smo i to dosta savladali, ali namjerno pišemo na vrlo naivnom španskom, jer želimo da ljudi shvate da to nije naš jezik kojim govorimo, nego da smo priučeni i to je koncept kojim se igramo. Onda imamo priliku da mijenjamo i učinimo stvar sebi zanimljivijom", istakao je Jakubović.
Dubioza kolektiv poslužila je i kao inspiracija studentima u Srbiji, koji su nosili transparente s njihovim stihovima na protestima.
"Sve te pjesme su i pisane s tom namjerom. I sami smo učestvovali u ogromnom broju protesta ovdje u BiH, pa čak i bivšoj Jugoslaviji. Neke smo sami i organizovali. To su vrlo primijenjene pjesme i ne čudi me da ih ljudi onda u takvim situacijama i koriste. Dosta prirodno i što je meni drago da su to koristili studenti u Srbiji", kazao je Jakubović.
Dugogodišnji život na selu Jakubovića je držao podalje od sredstava informisanja i svega čemu smo izloženi. Sada kad se vratio u grad, pitali smo ga kako se uspijeva nositi sa svim tim.
"Pitanje je koliko čovjek želi biti potpuno isključen. Ja ne želim to, ali ne želim biti ni žrtva medijskog maltretiranja. Nikad nisam bio na socijalnim mrežama. Nemam nijednu socijalnu mrežu niti sam logovan na bendovske. Uopće se time ne bavim i hvata me anksioznost od toga. Snimam videe i tako neke sadržaje, ali da vodim mreže i komuniciram, nisam previše sposoban za to i ne osjećam se dobro u toj ulozi.
Tradicionalne medije dosta lako izbjegavam. Uzimam tačno porcije vijesti, porcije svakodnevnice u onoj gramaži koliko mi odgovara. Trudim se da se nekako sačuvam od toga", zaključio je Jakubović u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
Sarajevska promocija Mojih dubioza Brane Jakubovića planirana je 17. juni u novootvorenom concept storeu Symbol u ulici Ferhadija, u 19 sati, dok će tri dana kasnije, 20. juna, predstavljanje knjige biti organizirano i u Zagrebu.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
